„Uloga blaženog Alojzija Stepinca u zbrinjavanju ratne siročadi i njihovo liječenje u zagrebačkim bolnicama od 1. lipnja 1942. do 1. kolovoza 1943. godine” naslov je nove knjige postulatora za proglašenje svetim bl. Stepinca mons. Jurja Batelje.
Knjiga je predstavljena 6. lipnja u dvorani Vijenac Nadbiskupijskoga pastoralnog instituta u Zagrebu.
Na predstavljanju knjige bili su i zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša, apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj nadbiskup Giorgio Lingua te sisački biskup Vlado Košić.
Nadbiskup Kutleša u svom je govoru naglasio: „Knjiga mons. dr. Jurja Batelje hvalevrijedan je prinos još boljem poznavanju bl. Alojzija Stepinca i neoboriv dokaz o njegovu zalaganju u zbrinjavanju djece-ratne siročadi i svih ugroženih ljudi zbog rasne, nacionalne ili socijalne razlike te izvorno dokumentiran povijesni presjek događaja kojima je on bio protagonist, suvremenik i Samaritanac. Iz ove knjige i njezine opreme proizlazi snažan duhovni lik bl. Alojzija Stepinca, katoličkih redova i družbi časnih sestara te Caritasa. Svi su oni, iz ljubavi prema Bogu, pružali i ostavili snažno svjedočanstvo kršćanske ljubavi prema stradalnicima Drugoga svjetskog rata, na čemu im zahvaljujemo i čime se ponosimo.”
Profesorica s Odsjeka za povijest Fakulteta hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu dr. Vlatka Vukelić citirala je jednu rečenicu biskupa Košića iz predgovora, ističući kako ta rečenica izvrsno sažima cijelu knjigu: „U rukama vam je dragocjena knjiga koja prvi put dokumentirano donosi kako je Katolička Crkva, pod vodstvom zagrebačkog nadbiskupa bl. Alojzija Stepinca, imala odlučujuću ulogu u zbrinjavanju djece-ratne siročadi u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.”
Predstavljajući pak historiografski okvir knjige dr. Batelje, upozorila je da „suvremena historiografija do danas nije dala adekvatan odgovor na negativnu i stigmatizirajuću kampanju koja se protiv institucija hrvatske države, Katoličke Crkve u Hrvatskoj, samog bl. kardinala Stepinca, ali i hrvatskog naroda, vodi već 80 godina.”
Profesor emeritus Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, specijalist infektolog dr. Ilija Kuzman govorio je o različitim bolestima koje su u ratnim okolnostima pogađale djecu i ponekad dovodile do smrtnih ishoda, ističući da se dolaskom djece u bolnice smrtnost drastično smanjivala. Potom je zaključio da je „način liječenja tadašnje medicine, u tadašnjim uvjetima, bio jednak za izbjegličku djecu – bez obzira na podrijetlo, vjeru i bilo što drugo, kao i domicilne zagrebačke djece.”
Hrvatski novinar i publicist Igor Vukić u svom je izlaganju istaknuo činjenice koje, kako navodi, temelji na ranije spomenutim dokumentima i istraživanjima. „Centralnu ulogu u zbrinjavanju ratne siročadi imala je onodobna hrvatska država, bez koje ne bi bilo moguće organizirati transport ili smještaj djece u bolnice”, naglasio je Vukić, ali i upozorio: „Nažalost, danas u Srbiji, ali i u nekim krajevima u Hrvatskoj, ponovno se vraća ta stara laž, da su to bili logori za djecu, u kojima su djecu ubijali. Možete li zamisliti da neki ljudi ovdje u Hrvatskoj, pored svih dostupnih dokumenata, svih arhiva, čak i svjedočenja ljudi koji su bili živi u to vrijeme – ponovno govore o tome da su jedino Hrvati u Drugome svjetskom ratu, u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, imali logore za djecu?! A zaista ništa nije dalje od istine!”
Autor knjige mons. Juraj Batelja zahvalio je na kraju svima koji su na bilo koji način sudjelovali u pripremi i izdavanju knjige, kao i svima koji su doprinijeli predstavljanju te u prigodnoj prezentaciji prikazao prikupljene dokumente i zaključke istraživanja.
Izvor:IKA.hkm
crodex.net
