Ljudima koji pokušavaju biti pametni pa s visine dociraju kako je gostovanje u Ateni, Bad Blue Boysima bilo zabranjeno, te da nisu smjeli ići u Atenu, ukazao bi na neke činjenice.
Ne postoji zabrana odlaska na gostovanja kolektivno navijačima.
Zabrana se može odnositi isključivo na pojedince protiv kojih se provodi kakva mjera opreza, zaštitna mjera ili slična mjera koja pojedincu zabranjuje određeno ponašanje. Posljedica pojma “zabranjeno” je kaznena odgovornost onoga tko takvu zabranu ne poštuje, a samo zakonodavna vlast i u nekim malim segmentima, izvršna na temelju ovlasti koje je dobila od zakonodavne, može nešto zabraniti.
Ceh, odnosno udruga športskih kolektiva dakle ne može ništa zabraniti. U konkretnom slučaju, za utakmicu između AEK-a i Dinama nije postojala nikakva zabrana odlaska na gostovanje, nego je odlučeno kako klubovi neće prodavati niti omogućiti ulaz na športski objekt, skupinama navijača dotičnih klubova.
Bad Blue Boysi su dakle najnormalnije smjeli te imali kao građani pravo, otići u Atenu. Da im je bilo zabranjeno otići u Atenu, oni ne bi mogli niti ući na područje Grčke. Oni su imali pravo doći i do stadiona AEK-a, kao što su u mnogim drugim slučajevima išli u gradove u kojima nisu imali mogućnost gledati utakmicu na stadionu i u kojim prilikama nije dolazilo do sukoba s drugim navijačima, osim u rijetkim prilikama kad bi domaći pokušali napasti Bad Blue Boyse.
Stoga su bespredmetne ocjene pojedinih domaćih moralista da je gostovanje bilo zabranjeno, kao i optužbe da je namjera Bad Blue Boysa bila doći s jedinim ciljem izazivanja nereda. Valja reći da Bad Blue Boysi vole svaku priliku doći u Atenu, najveći motiv je druženje i tulumi s navijačima Panathinaikosa. Jasno, dolazak pred protivnički stadion je dio navijačke subkulture te nije nimalo sporan.
Stoga boli kad domaći perfidni pojedinci, odriču pravo navijačima Dinama da izvrše izrazito benignu radnju, dolazak pred stadion radi pokazivanja, te odriču pravo na samoobranu. Domaći perfidni i zavidni pojedinci, dakle Bad Blue Boysima uzimaju za zlo jer su se pojavili u Ateni ali nimalo ne uzimaju za zlo AEK-ovim navijačima, koji su smatrali da ih samo iz opisanog razloga, imaju pravo napasti što noževima, što raketama i palicama.
Najveći je dakle grijeh Bad Blue Boysa taj što običnim, svoji životom i statusom nezadovoljnim pojedincima pokazuju i snagu volje i hrabrost živjeti životom kakvoga su odabrali, te što su se uspjeli obraniti. Nitko od tih moralizatora ne problematizira činjenicu da je više Dinamovih navijača izbode nožem a od strane Dinamovih navijača, ni jedan AEK-ov navijač Da su Bad Blue Boysi uistinu došli s namjerom korištenja noževa, AEK-ovi navijači ne bi doživljavali nokaute nego ubodne rane a kako znamo, od Hrvata ni jedna navijač AEK-a nije dobio ni porezotinu. Nadalje, iako su snimke pokazale da je više od stotinu AEK-ovih navijača s oružjem čekalo Bad Blue Boys s namjerom da ih teško ozlijede, niti jedan nije uhićen, a to domaće zavidne moralizatore, također ne brine niti ih zanima.
Usudio bih se reći da je većina pojedinaca što osuđuju Bad Blue Boyse, u statusu podčinjenih, koji šutke i spuštene glave koračaju kroz život, razvijajući frustracije samim sobom. Floskula o tome da “zbog huligana ne mogu doći s djecom na stadion” je promašena jer većini takvih žene ne dopuštaju da idu na stadion družiti se s prijateljima, štoviše, takvi ne smiju ni na televiziji gledati nogometnu utakmicu, ako im žena poželi intelektualno uzdizanje uz tursku sapunicu, Večeru na selu, Život na vagi ili Brak na prvu. Slučaj iz Atene, iako je tragičan, razgolitio je mnogo toga kako u državi, vlasti a tako i na pojedinačnoj bazi, ukazujući nam da ukidanje kmetstva prije gotovo 200 godina, nije dovelo do nestanka kmetova te kmetskog mentaliteta.
Pojam “bečki konjušari”, nažalost, nije izumro nego su pripadnici te osobine proširili posao na cijelom svijet. Ipak, nije svako zlo za zlo nego ako smo time razgolitili sve mane ovog društva, možda ipak ispadne nešto dobro.
Piše:Davorin Karačić
