Ovo je najveći izazov našeg stoljeća na jednak način kako je to bio najveći izazov za bivše komuniste i fašiste, koji su svaku ideološko-političku nepodobnu informaciju, kritiku ili preispitivanje službenog narativa prozvali dezinformacijom te ih zamračili skupa s osobom koja ih se drznula izgovoriti.
To da globalističke utopijsko-totalitarne vlasti kreću u “borbu s dezinformacijama” nakon što su 3 godine dokazano lagale i netočnim informacijama zastrašivale i manipulirale javnost, a da letargična većina i dalje ne razumije što im se događa pred očima, dokaz je da kao društvo nismo ni približno spremni za obranu od totalitarizma čije obrasce oni nezavedeni i humanistički pismeniji sve jasnije vide.
Tko će to određivati što je dezinformacija koju treba zataškati?
Tzv. fact-checkeri financirani od strane naddržavnih nelegitimnih organizacija, koruptivne i podivljale političke vlasti ili pak spomenute globalističke nemani koje samim svojim postojanjem dokidaju mogućnost opastanka demokratskog sistema?
“Govor mržnje” i “borba sa štetnim dezinformacijama” glavne su stavke kojima su prošlostoljetni totalitarni sistemi opravdavali svoje antihumano, cenzurističko i, na koncu, ubilačko djelovanje, no čini se da ni 100 godina od tada nije moralo proći da ponovno nasjednemo na iste priče, samo u blago prenamijenjenom ruhu.
Koliko dugo ćemo još biti slijepi? Hoćemo li se jednom pitati “kako smo mogli dopustiti da do ovoga dođe” i “zašto ranije nismo dignuli glas”?
