I𝐨𝐧𝐚𝐤𝐨 je 𝐮𝐧𝐚𝐩𝐫𝐢𝐣𝐞𝐝 𝐧𝐚𝐦𝐣𝐞š𝐭𝐞𝐧𝐨, 𝘁𝗲, 𝐦𝐨𝐣 𝐠𝐥𝐚𝐬 𝐢𝐨𝐧𝐚𝐤𝐨 𝐧𝐞ć𝐞 𝐧𝐚𝐩𝐫𝐚𝐯𝐢𝐭𝐢 𝐧𝐢𝐤𝐚𝐤𝐯𝐮 𝐫𝐚𝐳𝐥𝐢𝐤𝐮, 𝘁𝗲…𝐭𝐨 𝐬𝐚 𝐢𝐳𝐛𝐨𝐫𝐢𝐦𝐚, 𝐭𝐨 𝐬𝐞 𝐳𝐚𝐩𝐫𝐚𝐯𝐨 𝐦𝐞𝐧𝐞 𝐢 𝐧𝐞 𝐭𝐢č𝐞
U životu bilo koje nacije jedno od fundamentalnih pitanja ono je vezano uz izbor vlasti. Uz pretpostavku da neki izbor doista postoji, odnosno da se radi o društvu koje prakticira demokratski izborni proces, teoretski, rezultat bi trebala biti vlast koja je autentičan reprezent volje naroda.
No je li ta pretpostavka doista točna?
Kada se govori o demokraciji kao društvenom sustavu, o njoj su već napisane bezbrojne rasprave, od Platona, Aristotela i Sokrata do danas. Demokracija kao sustav ima niz svojih elemenata kao što su mogućnost birača da biraju članove zakonodavne i izvršne vlasti na izborima, participacija svih građana koji imaju zakonske osnove da budu birani u tijela zakonodavne i izvršne vlasti, poštivanje fundamentalnih ljudskih prava u cijelom društvu te vladavina zakona usvojenih od strane legitimne zakonodavne vlasti.
Zadržimo se ovom prilikom samo na prvoj premisi ovdje navedenoj a ta je da svi građani koji zadovoljavaju postavljene norme; prije svega se to odnosi na graničnu dob za glasanje, ispunjavanje preduvjeta da su državljani neke zemlje registrirani na glasačkom popisu itd. – imaju pravo glasati.
Dakle ovo pravo je, u najvećem broju zemalja, opcionalno. Doduše postoje zemlje u kojima je glasanje obveza (npr. Argentina, Australija, Belgija – i još 19 zemalja), ali u Hrvatskoj to nije slučaj. Kod nas glasanje je mogućnost ali ne i obveza stoga za neizlazak ne postoji nikakva sankcija.
I tu počinju problemi
Naime, analizom podataka državnog izbornog povjerenstva RH o izborima za zastupnike u Hrvatski državni Sabor (održanima 05.07.2020.) vidljivo je kako je najveća izlaznost bila u 1. izbornoj jedinici i ona je iznosila 51,67% upisanih birača. To je jedina izborna jedinica (osim 11. i 12. ali one se klasificiraju po drugim kriterijima) gdje je izlaznost bila preko 50% dok je u 8. izlaznost bila najmanja i iznosila je 42,49%.
Posljedica toga je poznati podatak kako je HDZ osvojio 66 saborskih mandata sa samo 16,7% ukupnog broja birača. Drugim riječima, činjenica da je na posljednjim parlamentarnim izborima u Hrvatskoj zabilježena rekordno niska brojka od samo 46,9% osoba koje su iskoristile svoj glas, trebala bi nas jako zabrinuti. No, je li nas taj podatak doista brine?
To što se sličan trend pada broja glasaća pojavljuje na gotovo svim nacionalnim parlamentarnim izborima u zemljama EU (isto pravilo vrijedi i za europarlamentarne izbore), i nije baš neka utjeha.
Fundamentalni problem sa ovakvim razvojem događaja na izborima je slijedeći; da li je vlast, koja je izabrana od strane manje od 50% upisanih birača, legitimna ili ne. Mnogi će sada pohrliti pa iznosit argumente kako je u mnogim zemljama gdje je glasanje neobvezno, pa tako i kod nas, moguće imati legitimne izbore sa manje od 50% izašlih glasaća. Da, moguće je i to je formalno u skladu sa izbornim zakonima mnogih zemalja. Unatoč tome, vjerujem da svi zapravo intimno u sebi osjećamo da to baš i nije najsretniji ishod glasanja.
Tema načina izbora u demokratskim društvima sama po sebi je vrlo kompleksna i zadire u cijeli niz pitanja, od političkih (politoloških), društvenih, pravnih, pa i demografskih te ju je stoga nemoguće detaljnije obraditi u ovako kratkom osvrtu. Ali to ne znači da si ne možemo postaviti jedno vrlo jednostavno i laičko pitanje:“…zašto ljudi u Hrvatskoj sve manje izlaze na izbore“.
I sada otvaramo Pandorinu kutiju, jer gotovo svaki birač u Hrvatskoj imati će neku svoju argumentaciju zašto je to tome tako. Često se tu radi o raznim kombinacijama istih argumenata.
𝗧𝗲, 𝐧𝐞𝐦𝐚 𝐬𝐦𝐢𝐬𝐥𝐚 𝐣𝐞𝐫 𝐣𝐞 „𝐧𝐞𝐦𝐚𝐦𝐨 𝐳𝐚 𝐤𝐨𝐠𝐚 –𝐬𝐯𝐢 𝐬𝐮 𝐢𝐬𝐭𝐢“, 𝘁𝗲, 𝐫𝐚𝐳𝐨𝐜𝐚𝐫𝐚𝐧𝐢 𝐬𝐦𝐨 𝐮 𝐩𝐨𝐥𝐢𝐭𝐢𝐤𝐮 𝐢 𝐥𝐣𝐮𝐝𝐞 𝐤𝐨𝐣𝐢 𝐬𝐞 𝐬 𝐧𝐣𝐨𝐦 𝐛𝐚𝐯𝐞, 𝘁𝗲, 𝐬𝐯𝐞 𝐣𝐞 𝐢𝐨𝐧𝐚𝐤𝐨 𝐮𝐧𝐚𝐩𝐫𝐢𝐣𝐞𝐝 𝐧𝐚𝐦𝐣𝐞𝐬𝐭𝐞𝐧𝐨, 𝘁𝗲, 𝐦𝐨𝐣 𝐠𝐥𝐚𝐬 𝐢𝐨𝐧𝐚𝐤𝐨 𝐧𝐞𝐜𝐞 𝐧𝐚𝐩𝐫𝐚𝐯𝐢𝐭𝐢 𝐧𝐢𝐤𝐚𝐤𝐯𝐮 𝐫𝐚𝐳𝐥𝐢𝐤𝐮, 𝘁𝗲…𝐭𝐨 𝐬𝐚 𝐢𝐳𝐛𝐨𝐫𝐢𝐦𝐚, 𝐭𝐨 𝐬𝐞 𝐳𝐚𝐩𝐫𝐚𝐯𝐨 𝐦𝐞𝐧𝐞 𝐢 𝐧𝐞 𝐭𝐢𝐜𝐞
𝐓𝐫𝐞𝐛𝐚 𝐬𝐞 𝐛𝐚𝐯𝐢𝐭𝐢 𝐬𝐯𝐨𝐣𝐢𝐦 𝐩𝐨𝐬𝐥𝐨𝐦 𝐢 𝐧𝐚𝐣𝐛𝐥𝐢𝐳𝐢𝐦𝐚 𝐚 𝐬𝐯𝐞 𝐨𝐬𝐭𝐚𝐥𝐨 𝐢𝐨𝐧𝐚𝐤𝐨 𝐣𝐞 𝐯𝐚𝐧 𝐝𝐨𝐬𝐞𝐠𝐚 „𝐨𝐛𝐢𝐜𝐧𝐨𝐠“ 𝐛𝐢𝐫𝐚𝐜𝐚.
𝐀𝐥𝐢 𝐧𝐢𝐣𝐞 𝐛𝐚𝐬 𝐭𝐚𝐤𝐨.
Ovakav defetistički stav zapravo ide na ruku izbornim manipulatorima i smanjuje nivo demokracije u bilo kojoj zemlji. I zato, usprkos svemu, izlazak na izbore ima puno smisla, a kao što znamo, nakon što sva zla iz Pandorine kutije izađu, na dnu ostaje nada. U ovom slučaju nada da izbori, pa i oni u Hrvatskoj, ipak mogu donijeti promjenu!
A kako…o tome uskoro.
