Tihi slom školskog sustava:Škola gubi utrku s AI-jem?
Umjetna inteligencija mijenja prirodu obrazovnih nejednakosti. Dok formalno obrazovanje povijesno služi kao mehanizam izjednačavanja prilika, u AI-eri taj se učinak može izgubiti gubi. Razlog nije u tome što AI ograničava pristup znanju, nego upravo suprotno: znanje postaje široko dostupno, ali sposobnost dosega do njega i njegove efektivne upotrebe postaje snažno ovisna o obiteljskom i društvenom kontekstu.
Ključna razlika više nije tko ima pristup sadržaju, nego najprije tko će taj neformalni sloj prihvatiti, pa onda tko ima kontekst da ga pretvori u kompetenciju. Roditeljski angažman i informiranost, kvaliteta kućnog okruženja, vrijeme i pažnja, struktura svakodnevice, kulturni kapital i očekivanja tu postaju ključni aspekti.
Istodobno, formalni sustav gubi pedagošku nadmoć, ali zadržava administrativni monopol nad certifikatima. Tako nastaje jaz između stvarnih kompetencija i onoga što se priznaje, a taj jaz proizvodi frustraciju i nepovjerenje: djeca mogu naučiti više izvan sustava, ali sustav i dalje određuje što vrijedi kao ulaznica.
U dužem roku postoji ozbiljan rizik nove obrazovne kastizacije: ne prema talentu ili trudu, nego prema obiteljskom kapacitetu da upravlja AI-obrazovanjem.
Zaključno, umjetna inteligencija ne ukida nejednakosti u obrazovanju – ona ih transformira i potencijalno pojačava. Ako obrazovni sustavi izgube ulogu stvarnog izjednačavanja prilika, društva ulaze u razdoblje u kojem će jednakost postojati formalno, ali ne i stvarno.
Cijeli tekst možete pročitati na pandemijskirealizam.net.
Izvor:Nenad Bakić
