Požar koji je nedavno izbio u zagrebačkom dječjem vrtiću, koji je nedavno “obnovljen” pod paskom gradonačelnika Tomislava Tomaševića, otkrio je zastrašujuću istinu: instalacije u zgradi – nisu ni taknute. Iako se hvalio rekordnim obnovama i “transparentnim” upravljanjem, čini se da se radilo brzo, jeftino i – opasno.
Samo pukom srećom izbjegnuta je tragedija. Što da su se djeca nalazila unutra? Tko bi tada odgovarao?
Tomašević se posljednjih godina pokušava predstaviti kao antipod Milanu Bandiću – transparentan, efikasan, moderan. No ovaj požar brutalno razotkriva suštinu tog PR balona. Jer da je do ovoga došlo u vrijeme Bandićeve vladavine, već bi danima slušali moralne osude, analize “klijentelizma” i prosvjede pred Gradskom upravom. Mediji bi danima razvlačili svaku odgovornu osobu, a oporba bi sazivala izvanredne sjednice.
Danas? Tišina. Minimalna medijska pokrivenost, gotovo nikakva politička odgovornost. Sve prolazi ispod radara jer se radi o “našima”.
Ova situacija otvara ozbiljno pitanje – je li obnova pod Tomaševićevom upravom samo paravan za skupljanje političkih bodova, dok se u stvarnosti zanemaruju temeljne sigurnosne norme? Ako se instalacije u objektima za djecu ne obnavljaju – što se onda uopće obnavlja?
Vrijeme je da građani prestanu gledati tko “drži vlast”, i počnu tražiti konkretne odgovore i odgovornost – jer kad stradaju najmlađi, nema ideološke isprike.
