Nezadovoljstvo,da,to je ključ odgoj sretna djece.
Kada držim predavanja o roditeljstvu, uvijek pitam publiku: „Što najviše želite za svoje dijete?“ Još uvijek čekam odgovor koji tražim. Najčešći odgovor glasi: „Samo želim da moja djeca budu sretna.“
Oprostite, ali promašaj je htjeti da vam djeca budu neprestano sretna. To stvara gomilu krhke i nesretne djece i mladih. Priču o Veruci Salt iz Charlijeve tvornice čokolade i njezin poznati refren: „Želim to odmah, tatice! („I want it now, Daddy!“) smatrajte upozorenjem. Što je brže tata plesao kako ona svira tj. što je on više ispunjavao njezine želje, njezini su se ispadi pogoršavali.
Naučite djecu da budu sretna
Odat ću vam tajnu: Ako želite imati sretnu djecu, morate ih naučiti tolerirati da budu nesretna. Rekao bih Verucinom tati da bi bilo bolje da ju je naučio kako kontrolirati svoje snažne emocije – osjećaje poput ljutnje, frustracije, pa čak i razočarenja – umjesto da ju je pokušavao zaštiti od njih.
Postali smo generacija Mr. Salts-a – dude varalice, roditelji koji nenamjerno postaju prva međuovisna veza svojeg djeteta. U jednoj generaciji došli smo od vikanja: „Idi u svoju sobu jer sam ja tako rekao!“ do „Oh, ne ide ti se u krevet? Hajd’mo pričati o tome dva sata.“ I onda: „Ja ću leći s tobom dok ne zaspiš, onda ću na prstima izaći iz sobe – to jest, ako u međuvremenu ne zaspim u tvom krevetu i ne poremetim vlastiti REM!“
Kad postanete roditelj, prijavili ste se svom djetetu kao emocionalni vođa, osobni trener za emocije. Ali zašto ovaj važan zadatak roditelja dobiva tako malo pažnje? Dobronamjerni roditelji poklanjanju mnogo vremena pomažući djeci u svladavanju novih vještina, zaboravljajući ih naučiti da je, poput nogometa i klavira, upravljanje vlastitim osjećajima također vještina koja se mora naučiti i vježbati. Često možemo čuti: „Učim svoje dijete da spava samo, moj sin uči svirati violinu, treniram nogometni klub svoje kćeri, idemo u centar Kumon (edukativni centri za dodatno učenje matematike i jezika op. ur.) vježbati matematiku…“ Ali gdje je centar Kumon za osjećaje?
Nikad nije prerano pokazati djetetu kako vladati svojim osjećajima, jer oni imaju zrcalne neurone u svojim mozgovima. Oni kopiraju naše ponašanje, zapravo posuđuju dio našeg živčanog sustava kako bi oblikovali svoj. Kada se roditelji dobro nose sa svojim osjećajima pred djecom, pomažu im oblikovati pozitivnu kontrolu osjećaja.
Kako uključiti emocionalni termostat
Jedan od najboljih darova koje možemo dati svojoj djeci je pokazati im kako uključiti emocionalne termostate. Ovaj termostat će im služiti čitavi život. Znanost to potvrđuje. Djeca i odrasli koji dobro vladaju emocijama sigurniji su te lakše upravljaju poslom, prijateljstvima i ljubavlju. Naprotiv, odrasli i tinejdžeri koji ne mogu kontrolirati svoje osjećaje češće traže utjehu izvan sebe. Liječe se hranom, drogama, alkoholom, upadaju u loše veze, postaju međuovisni, itd. Kad ovi pojedinci postanu prenapeti, pretužni ili preeksplozivni, završe na terapijama ili zauzmu sjedalo na trajnom emocionalnom vrtuljku. A ta vožnja nije zabavna.
Nažalost, živimo u društvu koje je nastanjeno onime što psihijatri zovu neregulirani afekt (labilne emocije) – odraslih koji ne mogu kontrolirati svoje emocije. Oni se ljute, viču, vrijeđaju i okrivljuju jedni druge.
Mediji samo pojačavaju ovu disfunkciju. Brine me nedostatak pozitivnog primjera na malim ekranima. Vratimo se u prošlost, kada roditelji nisu mogli kontrolirati svoje osjećaje, djeca bi se mogla ugledati na Mikea Bradya ili Mr. Rogersa koji su bili uzor mirnih, kontroliranih emocija. Međutim, danas, reality TV vrvi nereguliranim afektom. „Kućanica“ izokreće stol ili baca čašu. Predsjednički kandidati vrijeđaju, okrivljuju i imaju ispade bijesa u emisijama. Zbog ove nove norme lošeg ponašanja još je važnije da roditelji nauče djecu kako vladati snažnim osjećajima.
Što možete učiniti da pomognete svom djetetu u kontroli emocija
To je ogroman izazov za roditelje koji ni sami nisu imali dobre uzore. Ako je vašem roditelju nedostajao emocionalni termostat – ako su vikali, udarali, sramotili i uskraćivali roditeljsku ljubav kada su smatrali da si se „loše ponašao“- kako ti možeš učiti svoje dijete na drugačiji način?
Svakodnevno viđam primjere roditelja koji ponavljaju loše uzorke. Prošli tjedan na hotelskom bazenu čuo sam tatu kako viče: „Ti si jedino dijete koje plače na ovom bazenu. Neću se više igrati s tobom.“ Isti tjedan sam vidio mamu koja prijeti da će ostaviti svoju četverogodišnjakinju u supermarketu ako se ne prestane nepristojno ponašati. I tatu koji je vikao na svog vrištećeg trogodišnjaka u restoranu: „Zbog tebe moramo naručiti hranu za van.“
Ovi primitivci se vrte u krug odgajajući djecu koja će odrasti bez sposobnosti da vladaju svojim osjećajima.
Što možete napraviti? Evo moje liste ideja kako naučiti dijete da vlada svojim osjećajima:
1. Tolerirajte negativne osjećaje djeteta bez žurbe da ih riješite ili nagomilavanja vlastitih negativnih osjećaja
Kad imate loš dan i žalite se partneru, ne želite da vam on uskače s mogućim rješenjem (ili da još k tome nadoda svoje priče) – samo želite da vas sasluša. Slično je i s djecom. Ako dijete plače zbog loše ocjene, nemojte reći: „Ne mogu podnijeti tog učitelja/ tu učiteljicu!“, jer tako samo nagomilavate vlastite osjećaje na djetetove. Oduprite se porivu da suze zaustavljate govoreći da ćete popričati s učiteljem/učiteljicom (na ovaj način ih lišavate njihove vlastite poduzetnosti). Umjesto toga pokušajte reći: „Vidim da si uzrujan/a. Što planiraš napraviti? Što bi napravio/la drugačije drugi put?“ Ne želimo ih naučiti da očekuju od nas da rješavamo njihov problem. U tom slučaju bismo mogli postati njihova prva međuovisna veza. Kad mi roditelji preuzmemo previše funkcija, djeca ih imaju manje.
Kako bi izgradili unutarnju snagu i stabilnost svoje djece, roditelji moraju tolerirati vlastite snažne emocije i odoljeti želji da spase svoju djecu od negativnih osjećaja. Roditelji se moraju naviknuti na gledanje nezadovoljstva svoje djece. Ako uskočite i spasite svoju kćer, šaljete joj poruku da ona ne može sama vladati svojim osjećajima. Vrlo je teško gledati obožavano dijete frustrirano ili uznemireno. Ali kontrola osjećaja je važna životna vještina. Djeca je mogu steći jedino ako im dopustite da se u njoj vježbaju. Stoga je ključno pravilo za roditelje: Ako niste sigurni bi li trebali, radije se ne uplićite. Omogućite djetetu divan dar borbe s vlastitim emocijama.
2. Ako se odnosite prema djetetu kao „krhkom“, ono će vjerojatno takvo i ostati
Obratite pažnju na djetetove jake strane, a ne slabosti: „Znam da je teško reći prijateljici da te uzrujalo to što se dogodilo, ali znam da ti to možeš, i kladim se da ćete biti bliži kada joj kažeš.“, „Znam da si nervozan jer ćeš po prvi put prespavati kod Jacka, ali ja ću te pokupiti odmah ujutro. Normalno je da ti nedostaje tvoj dom.“ Dozvolite djeci da preskaču ove male emocionalne ograde pa će moći preskočiti i veće kad odrastu.
Vratimo se prirodi i pogledajmo primjer majke svih majki: Majke prirode. Ako mama kokoš pokuša kljucnuti ljusku jajeta da pile izađe, ono ugiba. Ako mi strepimo i stalno spašavamo svoju djecu od osjećaja tuge, onemogućujemo im da se potpuno izlegu.
3. Morate biti primjer da biste ga mogli prenijeti
Ovo je teško. Zahtijeva od roditelja preispitivanje sebe. Što smo samosvjesniji kao roditelji, bolje odgajamo. Točka. Moramo dobro promotriti kakav primjer dajemo svojoj djeci. Ne želimo vikati na našu djecu da prestanu vikati ili urlati na njih da se smire. Moramo uzeti pauzu i disciplinirati sebe prije nego budemo mogli disciplinirati djecu. Roditelji me često pitaju vjerujem li u time-out. Vjerujem, ali ne za djecu, već za roditelje! Maknite se prije nego što kažete nešto što ćete za tren požaliti.
Jedna mama je saznala da joj je sin lagao i bez kontrole je počela vikati: „Nakon svega što radim za tebe, ovako mi uzvraćaš? Tako si pokvaren!“ Da je sebi dala time-out sat vremena ili dan, možda bi bila sposobna iznijeti poruku na smireniji način, bez vrijeđanja. Da je uzela roditeljski time-out, možda bi bila sposobna započeti mudriju raspravu o vrijednosti iskrenosti umjesto vrijeđanja. Da bismo poučili djecu kako upravljati emocijama, trebamo prvo sami to naučiti. Roditeljstvo je izvrsna prilika da odgojimo sebe kako bismo bolje odgojili svoje dijete.
4. Suosjećajte s djetetovim osjećajima, nemojte ih poricati
Poricanje osjećaja nikad ih ne uklanja. Izjave poput: „Prestani plakati, to ne boli.“ ili „Ne boj se, taj film nije bio strašan.“, ne uklanja osjećaje, već može stvarne osjećaje sakriti ispod površine. Susretnite svoje dijete ondje gdje se ono nalazi: „Vidim po tvojem izrazu lica da te taj film stvarno prestrašio.“ Emocionalna rezonanca vašem djetetu stvara emocionalnu sigurnost. Za roditelja je uvijek prvi korak odaslati poruku: ,,Vidim te, razumijem te, čujem te.“
Suosjećanje je važan sastojak jer su djeca vješta u jeziku emocija. Vaše suosjećanje im pomaže otkriti i upravljati vlastitim emocijama. Recite kćeri: „Znam da želiš još ostati budna, zlato, razumijem, ali vrijeme za spavanje je 20 sati.“ Tako na lijep način držite pod kontrolom i njezine osjećaje i pravila. Kao roditelji, mi često preskačemo dio suosjećanja i prelazimo odmah na poučavanje: „Vrati mu legić!“ , umjesto: „ Razumijem da želiš legić, ali Jack se igrao njime.“ Ili: „Znam da stvarno želiš ići na zabavu kod Jane, ali njezini roditelji nisu kod kuće. Žao mi je, ali ne možeš ići.“ Želite dati do znanja da ih razumijete – suosjećanje razvodnjava jake osjećaje.
5. Pitajte se što to vama znači? Ne miješajte svoje i njihove potrebe
Često je nesposobnost podnošenja djetetove tuge usko povezana s vlastitim djetinjstvom. Kada je dijete uznemireno i počnete se osjećati nemirno ili tužno, pitajte se: „Što mi ovo znači?“ Što vam donose djetetove suze ili razočaranje? Ako se uhvatite u histeričnom plaču, jer je vaše dijete izbačeno iz tima, je li to zbog toga što ste vi bili isto izbačeni? Ako vas stvarno uznemiruje kad dijete stalno pita za stvari, je li to zato što vama nije bilo dopušteno imati potrebe ili pravo glasa kad ste bili dijete? Ako vas situacija u kojoj se vaše dijete nalazi jako uznemiruje, to je često zbog vaše vlastite prošlosti. Iskoristite svoje jake osjećaje kao priliku za rast. Ako otkrijete zašto vas određeni problem koje dijete ima toliko uznemiruje, to bi vas moglo oboje osloboditi.
6. Ne kupujte osjećaje hranom, poklonima ili elektroničkim uređajima
Ako ne želimo da naša djece traže utjehu izvan sebe, moramo im prestati govoriti: „Ako prestaneš plakati, dobit ćeš keks.“ Ili: „Dosadno ti je, uznemiren si, možeš igrati igrice na mom mobitelu.“ Niti ne počinjite koristiti elektroničke uređaje kao dude varalice. Možda ćete brzo zaustaviti njihove suze, ali obećavam vam da ćete dugoročno biti u boljem položaju kad ih pustite da vježbaju svoje osjećaje.
Jednom sam čuo da riječ emocija ima riječ mocija (motion=kretnja, gibanje): dopustite da se djeca pokrenu i rade na svojim osjećajima, a ne pokušavajte ih obuzdati. Kad zapnemo negdje sa svojom djecom često i mi i oni imamo veliku priliku za rast. Jaki osjećaji djecu neće slomiti, nego će ih naučiti rješavati. Velik dio mentalnog zdravlja je imati osjećaj kontrole nad svojim emocijama, svijest da ih ne moraš izbjegavati ili potiskivati, ali također i svijest da imate emocionalnu fleksibilnost i postojanost koje daju osjećaj sigurnosti u sebi.
Zamislite kad bismo svi naučili vladati svojim emocijama, kad bi svako dijete i svaka odrasla osoba naučila pokrenuti i regulirati emocionalni termostat. Izgradili bismo društvo gdje bi parovi bili zadovoljni, a poslovni suradnici bi s lakoćom rješavali probleme. Imali bismo svijet gdje bi nasilje bilo izbrisano, a odnosi manje napeti. Još uvijek bismo imali razočaranja i frustracije, ali bismo imali emocionalnu kutiju s alatom kojim bismo rješavali izazove.
Zato idući put kad budem držao predavanje na temu roditeljstva i pitao publiku što najviše žele za svoje dijete, mislim da ću pasti u nesvijest od zadovoljstva ako netko kaže: „Želim odgojiti ljubaznu djecu koja znaju kontrolirati vlastite osjećaje.“ Uvjeravam vas da je to ogroman korak prema odgoju sretnog djeteta.
