Bubnjar onih koji su “pobijedili” 1945. g. želi da se Pernar što prije osudi na najmanje doživotni zatvor
Sjeća li se još tko sjajne kolumnistice Jutarnjeg Tanje Torbarine? Duhovite i zajedljive, ali do danas nedostignute.
Međutim, jednog lijepog dana “partijski komitet” je presudio drugarici Tanji i ona je morala otići iz Jutarnjeg, piše Zvonimir Hodak čiju kolumnu djelomično prenosimo.
Razlozi su ostali nejasni, nebulozni, ono kao razbijanje bratstva i jedinstva ili tako nekako. Pa, pa, Tanja! Kad sam kao redoviti čitatelj shvatio da je Tanja dobila “šimecki” u tur napisao sam u ovoj kolumni otprilike da je Torbarina aut, a nju nasljeđuje Jelena Veljača.
To vam je kao da organizirate koncert na kome će pjevati Maria Callas, a umjesto nje na pozornici se pojavi Mica Trofrtaljka. Izvint’e, molim lepo, ali Marija ima grip!
Tako se 22. svibnja pojavila kolumna naše Jele s naslovom “Znaju li mladi hodači za život koji je cilj toga skupa?”. Jele se malo čudi što postoje ljudi, i to mladi, koji su protiv abortusa. Njezini argumenti su “bezvremenski”. Kako to da je Tomislav Tomašević pobijedio na izborima, a “toliko ih hoda za vrijednosti koje su upravo dijametralno suprotne njegovima?
Djeca, tinejdžeri, adolescenti… Tko su organizatori?… Jel’ to šetnja s klincima uz besplatan katolički rock’n’roll koncert?”. Na kraju je Jele ipak uspjela shvatiti u čemu je kvaka 22: “No, prošli smo jedni kraj drugih: mnoštvo koje pjeva ‘Moju domovinu’, tako zazivajući na ukidanje prava na abortus kao da je domoljublje nekako(!?) opravdanje za ukidanje prava žena da odlučuju o svojoj trudnoći…”. I to bi uglavnom bilo sve od “nove” Tanje Torbarine.
Mladi hodači za život znaju zašto hodaju… Hodaju za očuvanje života od začeća do prirodne smrti. I to je jasno i glasno svima rečeno još u veljači kad je sve počelo. Osim Jeleni Veljači. Život je za nju još uvijek “terra incognita”.
Prvo je bacila oko na drugog, a kasnije je morala pobaciti.
Ostavimo se mi ljudskih prava i abortusa. Evo jedno pitanje iz matematike. Baš me zanima hoće li netko pogoditi… Gospodin Feliks ima 85 godina, a njegova supruga Mery 20 godina. Pitanje: koliko novaca u banci ima gospodin Feliks? Točan odgovor nagradit ću jednom kolumnom Jelene Veljače.
Bubnjar onih koji su “pobijedili” 1945. g. želi da se Pernar što prije osudi na najmanje doživotni zatvor
Hrvatski, nesvrstani, ljevičarski tisak odmah se svrstao. Pažljivo i objektivno prate suđenje Ivanu Pernaru u nesvrstanoj Zambiji. Čitajući Telegram, Indeks, 24 časa i slične tiskovine “optuženi” Pernar samo što nije strpan u zatvor ili zambijsko Vrapče. Kad je sve počelo izgledalo je da je on samo svjedok. Hrvatska pravosudna legenda glasi: “ako je do svjedoka, krava je naša”.
Međutim, stvari se u Zambiji brzo mijenjaju. Čeka se samo da Pernar završi u “apsani”, a da se nevinoj dječici i njihovim hrvatskim posvojiteljima priredi svečani doček na trgu Maršala Tita (za sada još u Kumrovcu). Tri godine sam zastupao “Živi zid”, upoznao Pernara i ekipu, ali ni u najgorem snu ne bi pomislio da će Pernar završiti kao djeco-otmičar u nesvrstanoj Zambiji i još nesvrstanijoj DR Kongu.
Naša lijeva medijska falanga suđenje u Zambiji prati redovno, ozbiljno i distancirano. Zgraža se nad činjenicom da “naš” Pernar svjedoči protiv “naših”. Darko Lesi se na fejsu također zgraža: “Kakav mali pozornosti gladan gad moraš biti da bi samoinicijativno u Africi svjedočio protiv svojih sugrađana…”.
Javio se na fejsu i “zlobni” Luka Mišetić. Pita se vrijede li isti standardi i za Haag i za našeg Stipu… tj. kakav mali pozornosti gladan gad moraš biti da bi u Haagu samoinicijativno svjedočio protiv svojih sugrađana…”.
Međutim, izgleda da se imena naših “svjedoka” ne “zloupotrebljavaju”. Bubnjar onih koji su “pobijedili” 1945. g. te “pravosudna akademija” iliti pravna alkemija jasno i istinoljubivo žele da se “optuženi” Pernar što prije osudi na najmanje doživotni zatvor!
Zambija je konkretan dokaz što sve “Možemo”. A možemo jako puno.
Recimo, poslati u Zambiju poznatog splitskog svećenika Antu Žderića da kao specijalni dopisnik Autografa izvještava o suđenju posrnulom Ivanu Pernaru. Crkva i vjera su u ofanzivi. Ubaciti se u Autograf i to kao svećenik! E, to je bingo! Autograf je pun teista… koji vjeruju u Tita i partiju, u Sutjesku, Neretvu, bitke za ranjenike, u 700 tisuća smaknutih u Jasenovcu… Naš budući biskup Ante okomio se na ideologije… Ne na sve, nego samo na one radikalne. Evo misli koje nam šalje hrvatski crkveni sv. Ante:
Navodno je M. Corleone jednom rekao: Izdaja je posebna po tome što nikada ne dolazi od neprijatelja.
Je li moguće?
Dok se mi bavimo trivijalnostima kao što su Pernarovo svjedočenje i Livajino pjevanje, svijet ozbiljno maršira u sve mračniju budućnost. Naime, američka kompanija Neuralink u vlasništvu Elona Muska objavila je da je dobila zeleno svjetlo agencije FDA za pokretanje prve kliničke studije u sklopu koje bi se ljudima ugrađivali moždani implantati!
Prevedeno, neće u budućnosti tamo neki Pernar sramotiti samoupravnu Rvacku ni Livaja pjevati što mu padne na pamet. Napredno ljudsko društvo kojim će u potpunosti upravljati “umjetna inteligencija” već kod rođenja ugradit će ljudima u mozak implantat s kojim će izravno komunicirati strojevi i utjecati na ljudsko ponašanje u “poželjnom” smjeru.
I onda telepatijom skreneš Pernara s linije njegovog “primitivnog i rasističkog” razmišljanja i on se sav sretan, nakon oslobađajuće presude, baca u naručje bubnjaru Mile Kekina.
Pošaljemo Stipu na bilo koju arbitražu i on svjedoči za Hrvatsku. Pupovac se tako može programirati da preko noći podrži legalizaciju Hrvatske pravoslavne crkve, Bora Dežulović da ne sere po Vukovaru, Sandra Benčić da se malo smiri, a Anka Taritaš-Mrak da svojim javnim nastupima oduševi bar toliko ljudi da na sljedećim izborima ne potone k’o cigla u vodi, a Krešo Beljak da osudi ne samo ustaške nego jednom čak i partizanske zločine u svibnju 1945.g.
Moglo bi se tada putem umjetne inteligencije programirati i da Dinamo i Hajduk ne igraju više prvenstvene tekme već samo prijateljske pod nazivom “budi se sjever i jug”. Naime, povijesni čip je isproban na svinji Getrude i majmunu Pageru.
U rujnu 2020.g. u mozak Getrude instaliran je čip veličine kovanice od jednog eura. Kod majmuna se odustalo od instalacije jer je navodno utvrđeno da on već stoljećima ima takav čip u svojoj glavi. U to nisam ni sumnjao. Naročito kad sam vidio ove sa zastavama u Kumrovcu.
Utvrđeno je da čovjek ima preko 30.000 gena. Kako s time hrvatski čovjek izdrži do prvoga?
Listajući stare novine naletjeh na “ubavo” vrijeme potrage za generalom Gotovinom.
Na pitanje što bi napravili da na ulici sretnete generala Gotovinu, Stipe Mesić je “duhovito” odgovorio da bi postupio sukladno zakonu, Danijela iz “petkom s Danijelom” bi uzela lovu, Jaca se ponadala da možda ne bi ni prepoznala Gotovinu…
Kad je to pitanje bilo postavljeno tadašnjem lideru hrvatskih Srba Vojislavu Stanimiroviću, on je odgovorio: “Nadam se da me general Gotovina ne bi prepoznao!”.
izvor: Zvonimir Hodak/Direktno
