Zoran Milanović je, sviđalo se to nekom ili ne, apsolutno u pravu po pitanju Hrvata u Bosni i Hercegovini i njegove kritike o nedovoljnom angažmanu vlade su na mjestu. Činjenica je kako se Vlada RH trudi pomoći Hrvatima u BiH, ali na način da se nimalo ne izloži i ne ugrozi “stabilnost” i imidž diplomatskih mirotvoraca. Stoga, osim što odnos vlade može biti gori prema Hrvatima u BiH, važno je znati da bi on mogao i trebao biti bolji.
Jasno mi je da su određeni birokrati zaduženi za pitanje Hrvata u Bosni i Hercegovini uvjereni kako njihovi isprazni i nevidljivi sastanci rješavaju situaciju. Jasno mi je i da premijer zajedno s ministrima misli kako njihove izjave koje su umotane u celofan zadaju neku vrstu tempa za rješavanje problema Hrvata u BiH.
Sve mi je to jasno jer je osnovna karakteristika čovjeka da cijelo vrijeme upija i postaje nalik svijetu oko sebe. Vladajući se druže međusobno, stvari promatraju partikulatno i dnevnopolitički, daleko su od patnje i boli mnogih Hrvata u BiH kojima je ugrožena egzistencija, čija se ljudska prava gaze, koji ne osjećaju sigurnost jer ju nemaju, koje se tjera što dalje od njihovog identiteta, jezika, kulture ili vjere.
Na taj način, uz neznanje o križu jednog naroda, lako je misliti kako će pokoja izjava i pokoji posjet uz naslikavanje s vijencima i zastavama riješiti probleme. Istina ne prestaje biti istina ukoliko ju govori malo ljudi. Ovakav način jednostavno ne vodi u to da Hrvati u BiH budu u jednakoj poziciji kao drugi već nastavlja put egzodusa iz jedne od hrvatskih zemalja.
Država nije mala stvar i zato nam je dugo trebalo da dobijemo vlastitu(e). Država Hrvatska ima mehanizme i alate kojima može zajedno s političkim predstavnicima Hrvata u BiH riješiti probleme koji postoje. Pa zaboga, s druge strane su Bošnjaci, a ne Amerikanci ili Francuzi. Sve se to riješi za pola godine. No, ukoliko to žele, jedini put je pokazivanje čvrstog i beskompromisnog političkog subjektiviteta unutar međunarodne zajednice.
Na ovaj način ništa neće biti rješeno ili će biti rješeno polovično, što je dugoročno najgora opcija.
Ne trebaju Hrvatima iz BiH vladajući objašnjavati da ih podupiru i štite. Neka to radije jednom učine i iskoriste državu kao govornicu unutar međunarodne zajednice.
Ako Republika Hrvatska dosad nije uspjela internacionalizirati pitanje Hrvata u BiH, a vladajući se stalno hvale sa svojom moći i utjecajem unutar europskih i svjetskih krugova, pitam se na što taj utjecaj koriste ako ne na zaštitu pola milijuna najugroženijih građana u Europi?
