Domovina

Komentar na odlikovanje Šešelja od strane SPC

Orden Svetog vladike Mardarija čelniku radikala i osuđenom ratnom zločincu Vojislavu Šešelju dodijelila je u nedjelju Eparhija novogračaničko-srednjozapadnoamerička SPC-a.

Crkveno odlikovanje Šešelju je, kako se navodi u priopćenju SRS-a, dodijelio vladika bački Irinej koji je poručio da mu je “pripao dio časti i ugodna dužnost da u ime vladike Longina uruči ovaj divni orden”. Javnost je ostala zgrožena takvim činom, a osim Republike Hrvatske i Hrvata u Srbiji, reagirala je i Europska komisija koja je poručila da “u Europi nema mjesta za negiranje genocida, revizionizam i slavljenje ratnih zločinaca”. Međutim, iznenađujuća je činjenica da “Novosti” nemaju nikakvih vijesti o tome, a na to se osvrnula spisateljica i kolumnistica portala Direktno, Tanja Belobrajdić. 

Objavila je tvit u kojem stoji: “Povirila na portal Novosti jesu li napisali koje slovo o odlikovanju koje je Šešelj dobio od Srpske pravoslavne crkve. Nisu. Cvile zbog ‘molitvenog početka za vjeroučenike srednjih škola’u Šibeniku, pa ne stignu. Treba grist ruku koja ih hrani”, a zatim se na cjelokupnu situaciju osvrnula na Facebooku.

Prenosimo njezinu objavu.

“Noćas sam loše spavala i još uvijek sam pod stresom. Sinoć mi se obratila porukom gospođa koju poznajem tek iz viđenja. Ne znam tko ju je uputio na mene, no vidim da je očajna. Brat joj je bio devet mjeseci u logoru, bolestan je, kaže, imao je operaciju, ne može stati na noge bez hodalice, treba bolnički boravak ili toplice. Izuzetno se loše osjećam što gospođi, osim dati nekoliko brojeva koje bi mogla nazvati i raspitati se, ne mogu pomoći. Da skratim, preglede čekam kao i svi ostali, majci koju boli, da ne čeka predugo, plaćam privatno specijalističke preglede koje mogu.

Ostalo također čeka, najčešće mjesecima. Lamentiram s prijateljicom, osjećam se loše jer imam osjećaj da se pravdam, kao da se izvlačim, ali ja doista nikoga ne poznajem ni u komisijama ni na poziciji da negdje urgiram za bolnički prijem, međutim, imam osjećaj da ljudi o meni imaju drugačiju percepciju. Ono što mi je krajnje tužno i bolno i što me najviše muči je što se branitelj, s devet mjeseci logora, uopće može naći u ovakvoj situaciji, a netko njegov mora očajno tražiti okolo bilo koga tko mu može pomoći. Pa, evo, i na ovakav način. Braniteljska populacija je sve starija i bolesnija, mislim da domovi za branitelje o kojima se nema tko brinuti, osobito za one s lošom materijalom situacijom, trebaju biti prioritet u programu Ministarstva branitelja.

Tražeći na internetu ima li nešto na tu temu, pronašla sam iz prosinca 2021. izjavu ministra Medveda da je “u planu aktivnosti Ministarstva branitelja za treći kvartal 2022. donošenje Zakona o osnivanju ustanove za smještaj braniteljsko-stradalničke populacije iz Domovinskog rata. Nakon analize postojećeg stanja, Ministarstvo je odlučilo kako je nužno donijeti ovaj Zakon, jer, s obzirom na starenje populacije, se očekuje da će potrebe hrvatskih branitelja biti sve izraženije, i da će broj braniteljsko-stradalničke populacije kojima će biti potrebna institucionalna pomoć u obliku smještaja trajnije naravi, bilo zbog socio-ekonomskog stanja ili potrebe pomoći oko obavljanja svakodnevnih aktivnosti, svakim danom rasti te je za njih nužno osiguravati podršku od strane Republike Hrvatske”.

Prošao je treći kvartal, ušli smo u četvrti, nadam se da je nacrt zakona pripremljen i da će biti vrlo brzo donesen, ako nije, moram se ograditi jer nisam upućena. Jer, novaca ima uvijek. Na primjer, krenuti od ukidanja dotacija ovima dolje. Nokat na nožnom prstu jednog branitelja, vrijedi više od njih”, poručila je.

crodex.net

POŠALJITE NAM VAŠU VIJEST
Izvor
direktno.hr

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Back to top button