Ovih dana Vrhovni sud u Londonu odlučuje o sudbini novinara Julian Assange, koji je osnovao Wikileaks. Podsjetimo se zašto je Julian Assange zatvoren posvećivanjem 9 minuta članku Chrisa Hedgesa u kojem su ukratko sažeti sve bitne informacije:
Američki novinar Chris Hedges od samog početka prati proces protiv australskog novinara Juliana Assangea. U nedavnom članku pod naslovom Julian Assange podnosi konačnu žalbu , izvješćuje o svojim pravnim mogućnostima, a istovremeno sažima ključne razloge političkog progona osnivača WikiLeaksa. Educirajte se i zahtijevajte oslobađanje i Juliana Assangea!
LONDON – Ako Julianu Assangeu ovog tjedna ne bude dopušteno uložiti žalbu na svoje izručenje Sjedinjenim Državama pred vijećem od dva suca na Visokom sudu u Londonu, on neće imati pravni lijek u britanskom sudskom sustavu. Njegovi odvjetnici mogu zatražiti od Europskog suda za ljudska prava ( ECtHR ) da obustavi ovrhu prema članku 39. Poslovnika ESLJP-a, koji se donosi u “iznimnim okolnostima” i “samo kada postoji neposredna opasnost od nepopravljive štete”.
No, daleko je od toga da će se britanski dvor s time složiti. Može narediti trenutačno izručenje Juliana Assangea čak i prije naloga temeljenog na članku 39. Poslovnika Europskog suda za ljudska prava ili može odlučiti ne udovoljiti zahtjevu Europskog suda za ljudska prava da se Julianu dopusti da iznese svoj slučaj na ovom sudu.
Gotovo 15-godišnji progon Juliana Assangea, koji je ostavio teške posljedice na njegovo fizičko i psihičko zdravlje, provodi se u ime izručenja Sjedinjenim Američkim Državama, gdje čeka suđenje za navodno kršenje 17 točaka Zakona o špijunaži. Zakona iz 1917., zbog čega mu prijeti 170 godina zatvora.
Julianov “zločin” je taj što je 2010. godine objavio povjerljive dokumente, interne poruke, izvješća i video snimke američke vlade i američke vojske , koje mu je dostavila zviždačica američke vojske Chelsea Manning. Ova golema riznica materijala otkrila je pokolje civila, mučenja , atentate , popis zatvorenika Guantanama i uvjete kojima su bili podvrgnuti, kao i pravila djelovanja američke vojske u Iraku. Oni koji su počinili ove zločine – uključujući dva američka pilota helikoptera koji su pucali i ubili dva novinara Reutersa i 10 drugih civila te teško ranili dvoje djece, snimljene u videu kolateralnog ubojstva – nikada nisu kažnjeni.
Julian je otkrio što bi američki imperij želio izbrisati iz povijesti.
Progon Juliana Assangea zlokobna je poruka svima nama. Prkosite Američkom Carstvu, razotkrijte njegove zločine i bez obzira tko ste, iz koje zemlje dolazite ili gdje živite, bit ćete uhvaćeni i dovedeni u SAD da provedete ostatak života u jednom od najsurovijih zatvorskih sustava. u svijetu. Ako sud Juliana proglasi krivim, to će značiti smrt istraživačkog novinarstva o prikrivenom djelovanju državne vlasti. Posjedovanje, a kamoli objavljivanje klasificiranih materijala – što sam i sam učinio dok sam izvještavao za New York Times – bit će procesuirano kao kriminalna aktivnost. I to je prava svrha kaznenog progona, što dobro razumiju New York Times, Spiegel, Le Monde, El País i Guardian , koji su objavili zajedničko pismo pozivajući SAD da povuče sve optužbe protiv Juliana Assangea.Australski premijer Anthony Albanese i drugi australski federalni zastupnici glasovali su u utorak za SAD i Ujedinjeno Kraljevstvo da puste Juliana iz zatvora, tvrdeći da su sankcije rezultat “njegovog novinarskog rada” i otkrivanja “dokaza o nedjelu SAD-a”.
Julianovo suđenje, o kojem sam pisao od početka i o kojem ću ovaj tjedan ponovno izvještavati iz Londona, bizarno podsjeća na Alisu u zemlji čudesa , gdje se suci i odvjetnici navijaju o pravu i pravdi dok se rugaju najosnovnijim zahtjevima građanskih sloboda i sudske prakse.
Kako se suđenje može nastaviti kada je španjolska zaštitarska tvrtka UC Global u ekvadorskom veleposlanstvu, gdje je Julian sedam godina tražio azil, dostavila CII-u snimke videonadzora sastanaka između Juliana i njegovih odvjetnika, grubo kršeći načelo povjerljivosti između odvjetniku i njegovom klijentu? Samo zbog toga bi slučaj trebalo poništiti.
Kako je moguće da je ekvadorska vlada pod Lenjinom Morenom prekršila međunarodno pravo povlačenjem Julianova statusa azilanta i dopuštanjem londonskoj metropolitanskoj policiji da uđe u ekvadorsko veleposlanstvo – suvereni teritorij Ekvadora – kako bi mogli odvesti Juliana u policijski kombi u kojem su bili čeka ispred ulaza?
Zašto su sudovi prihvatili optužnicu tužiteljstva da Julian nije legitimni novinar?
Zašto su Sjedinjene Države i Velika Britanija ignorirale članak 4 svog Ugovora o izručenju , koji zabranjuje izručenje iz političkih razloga?
Kako je moguće da suđenje protiv Juliana još uvijek traje nakon što je ključni američki svjedok Sigurdur Thordarson – osuđeni prevarant i pedofil – priznao da je izmislio optužbe koje je iznio protiv Juliana?
Kako je moguće da je Julian, kao australski državljanin, optužen prema američkom Zakonu o špijunaži kada se nije bavio špijunažom i nije niti bio u SAD-u u trenutku kada je dobio dokumente od zviždača?
Zašto britanski sudovi dopuštaju izručenje Juliana SAD-u kada je CIA – osim što je održavala 24-satni video i digitalni nadzor nad Julianom tijekom njegovog boravka u ekvadorskom veleposlanstvu – razmatrala njegovu otmicu i ubojstvo , a njeni planovi su uključivali potencijalna pucnjava na ulicama Londona u suradnji s Metropolitan policijom?
Kako se Julian može osuđivati kao izdavač kada povjerljive dokumente koje je objavio on nije čak ni pribavio niti objelodanio , kao što je to učinio Daniel Ellsberg [s Pentagonovim dokumentima]?
Zašto američka vlada ne optuži izdavača New York Timesa ili Guardiana za špijunažu zbog objavljivanja istog materijala dobivenog od zviždača u suradnji s WikiLeaksom ?
Zašto je Julian izoliran u zatvoru s maksimalnom sigurnošću bez suđenja gotovo pet godina, kada je njegovo jedino tehničko kršenje zakona to što je prekršio uvjete jamčevine kada je podnio zahtjev za azil u ekvadorskom veleposlanstvu? Obično bi to značilo kaznu.
Zašto mu je odbijena jamčevina nakon što je poslan u zatvor HMP Belmarsh?
Ako Julian bude izručen SAD-u, njegov će sudski linč postati još gori. Njegovu obranu onemogućit će američki protuteroristički zakoni, mdr. Zakon o špijunaži i posebnim upravnim mjerama ( PPM ) . I dalje će mu biti zabranjeno govoriti s javnošću – osim u rijetkim prilikama – i odbijena mu je jamčevina. Sudit će mu se na Okružnom sudu SAD-a za istočni okrug Virginije, gdje je američka vlada dobila većinu slučajeva špijunaže . Ovom nizu presuda nedvojbeno pridonosi činjenica da je porota velikom većinom sastavljena od ljudi koji rade za CIO i druge agencije za nacionalnu sigurnost, ili koji imaju prijatelje i rođake koji rade za te obavještajne agencije, čije se sjedište nalazi nedaleko od sudnica.
Britanski su sudovi od samog početka jako otežali bilo kakvo praćenje suđenja tako što su značajno smanjili broj mjesta u sudnici, omogućili videoveze koje nisu radile i, u slučaju ovotjednog ročišta, svima izvan Engleske i Walesa, uključujući novinare koji su ranije izvještavao o ročištima, zabranio pristup internetskoj poveznici, a time i sudskom procesu koji je trebao biti javan.
Kao i obično, o rasporedu i dnevnom redu nismo obaviješteni. Hoće li sud donijeti odluku na kraju dvodnevnog ročišta 20. i 21. veljače? Ili će čekati nekoliko tjedana ili čak mjeseci, kao i prije, prije donošenja presude? Hoće li omogućiti saslušanje na Europskom sudu za ljudska prava ili će Julian odmah biti poslan u Sjedinjene Države? Nekako sumnjam da će Vrhovni sud proslijediti slučaj ESLJP-u, budući da se parlamentarni ogranak Vijeća Europe, koji je osnovao ESLJP, zajedno s povjerenikom za ljudska prava protivi Julianovu “pritvaranju, izručenju i kaznenom progonu” jer postavlja “opasan presedan za novinare”. Hoće li sud odobriti Julianov zahtjev da bude prisutan na saslušanju ili će biti prisiljen ostati u strogo čuvanom zatvoru HMP Belmarsh u Thamesmeadu, u jugoistočnom Londonu, kao što se dogodilo mnogo puta do sada? Nitko nam to ne može reći.
Julian je pošteđen izručenja u siječnju 2021. kada je okružna sutkinja Vanessa Baraitser na Prekršajnom sudu u Westminsteru odbila zahtjev za izručenje. U obrazloženju presude na 132 stranice upozorila je na “znatan rizik” da Julian počini samoubojstvo zbog surovih uvjeta koje će dobiti u američkom zatvorskom sustavu . Ali to je više bio nespretni pojas za spašavanje. Naime, sudac je prihvatio sve optužbe koje je SAD podigao protiv Juliana kao da su podignute u dobroj vjeri. Odbacila je tvrdnje da je njegov slučaj politički motiviran, da mu neće biti pošteno suđeno u SAD-u te da je njegov kazneni progon napad na slobodu tiska.
Nakon što se američka vlada žalila Vrhovnom sudu u Londonu, Baraitserova presuda je odbijena . Iako je Vrhovni sud prihvatio Baraitserove nalaze o Julianovom “značajnom riziku” od samoubojstva ako kaznu bude služio u američkom zatvoru, također je prihvatio četiri jamstva iz američke diplomatske depeše br. 74, koji je sud primio u veljači 2021., u kojem SAD obećava da će dobro postupati s Julianom.
Vlada SAD-a ustvrdila je u diplomatskoj depeši da njezina jamstva “u potpunosti rješavaju zabrinutosti koje su navele suca [nižeg suda] da otpusti g. Assangea”. U tim “uvjeravanjima” stoji da Julian neće biti predmet posebnih administrativnih mjera. Obećavaju da će Julian, australski državljanin, moći služiti kaznu u Australiji ako australska vlada zatraži njegovo izručenje. Obećavaju da će dobiti odgovarajuću kliničku i psihološku skrb. Obećavaju da Julian neće biti zatvoren u ADX-u u Florenceu, Colorado, prije ili nakon suđenja .
Zvuči umirujuće. Ali to je samo dio ciničnog sudskog pretvaranja koje karakterizira Julianov progon.
Nitko nije zadržan u ADX Florence uoči suđenja. ADX Florence nije jedini zatvor maksimalne sigurnosti u SAD-u u kojem bi Julian mogao biti zatvoren. Mogao bi biti smješten u nekom od drugih objekata sličnih Guantanamu unutar Jedinice za upravljanje komunikacijama ( CMU). Riječ je o izrazito restriktivnim ustanovama u kojima se provodi gotovo potpuna izolacija, propisana posebnim upravnim mjerama. Ali “jamstva” nisu pravno obvezujuća. Klauzule o otkazu također se primjenjuju na sve njih .
Ako Julian “tijekom razdoblja nakon primitka ovih jamstava učini bilo što što bi opravdalo nametanje posebnih administrativnih mjera ili preusmjeravanje na ADX,” sud će dopustiti nametanje ovih strožih oblika nadzora. To što Australija nije zatražila izručenje “ne može biti razlog za kritiziranje Sjedinjenih Država ili za smatranje jamstava neadekvatnim u svjetlu zabrinutosti suca”, stoji u presudi. A čak i da nije tako, Julianu bi trebalo 10 do 15 godina da se žali na presudu Vrhovnom sudu SAD-a, što bi bilo više nego dovoljno vremena da ga uništi psihički i fizički. Amnesty International je rekao da “jamstva nisu vrijedna papira na kojem su napisana”.
Julianovi odvjetnici pokušat će uvjeriti obojicu sudaca Vrhovnog suda da dopuste Julianu da se žali na mnoge argumente protiv izručenja koje je odbacio sudac Baraitser u siječnju 2021. Ako se žalba usvoji, odvjetnici će tvrditi da progon Juliana zbog njegovog novinarskog rada predstavlja “ozbiljno kršenje” njegovog prava na slobodu govora; da se Julianu sudi zbog njegovih političkih stavova, što nije dopušteno UK-SAD ugovorom o izručenju; da je Julian optužen za “čisto političke prijestupe” i da britansko-američki ugovor o izručenju zabranjuje izručenje u takvim okolnostima; da Julian ne bi trebao biti izručen SAD-u radi pravnog postupka u kojem su granice Zakona o špijunaži “bez presedana i nepredvidivo proširene”; da bi se optužnica mogla izmijeniti, dovodeći Juliana u opasnost od smrtne kazne; a također i da Julian neće dobiti pošteno suđenje u Sjedinjenim Državama. Traže i pravo na iznošenje novih dokaza o planovima CIA-e da ga otme i ubije.
Ako Vrhovni sud prihvati ovu žalbu, odredit će se datum za daljnje ročište na kojem će Julian braniti svoje razloge za žalbu. Ako Vrhovni sud ne dopusti Julianu da podnese žalbu, on se može žaliti samo Europskom sudu za ljudska prava. Ako ne može predati slučaj ESLJP-u, bit će izručen Sjedinjenim Državama.
Odluku o traženju Julianova izručenja, koju je već razmatrala administracija Baracka Obame, donijela je administracija Donalda Trumpa nakon objave dokumenata WikiLeaksa, poznatih kao Vault 7 , koji su otkrili CIA-ine programe cyberratovanja, uključujući one za nadzor i upravljanje automobilima, pametnim televizorima, web preglednicima i operativnim sustavima većine modela pametnih telefona.
Vodstvo Demokratske stranke postalo je krvoločno poput republikanaca nakon što je WikiLeaks objavio desetke tisuća e-mailova Demokratskog nacionalnog odbora ( DNC ) i visokih demokratskih dužnosnika, dr. med. John Podesta, voditelj predsjedničke kampanje Hillary Clinton 2016.
Podestini e-mailovi otkrili su da su Hillary Clinton i drugi članovi Obamine administracije znali da su Saudijska Arabija i Katar — obje donirale milijune dolara Zakladi Clinton — glavni financijeri Islamske države u Iraku i Siriji. Objavljeni su transkripti triju privatnih razgovora koje je Clinton vodila s globalnom investicijskom tvrtkom Goldman Sachs – za koje je dobila 675.000 dolara . Iznos je toliki da se može smatrati samo mitom. U e-poruci Hilary Clinton vidjeli smo kako financijskim elitama govori da želi “otvorenu trgovinu i otvorene granice” i vjeruje da su rukovoditelji s Wall Streeta najprikladniji za vođenje gospodarstva, što je u suprotnosti s njezinim obećanjima o financijskim reformama u kampanji. Njezini e-mailovi otkrili su strategiju kampanje ” Pied Piper ” , kako je opisao sam Demokratski nacionalni odbor , u kojoj su koristili svoje kontakte s tiskom kako bi utjecali na republikanske predsjedničke izbore “napuhavanjem” tzv. ja „ekstremnijim kandidatima“ i tako osigurao da u Republikanskoj stranci za predsjednika budu nominirani Donald Trump ili Ted Cruz. Njezin e-mail otkrio je da je Hilary Clinton unaprijed dobila pitanja za demokratsku predsjedničku debatu. Iz mailova smo doznali i da je Clinton bila među mozgovima rata i razaranja Libije, rata za koji je vjerovala da će je uzdići u očima birača.
Novinari bi mogli tvrditi da te informacije, poput ratnih dnevnika, trebaju ostati tajne. Ali ako to učine, više se ne mogu zvati novinarima.
Vodstvo Demokratske stranke, koje je pokušalo krivicu za gubitak predsjedničkih izbora [2016.], na kojima je Trump pobijedio, pripisati Rusiji – ono što je postalo poznato kao Russiagate – tvrdilo je da e-poruke Johna Podeste i Demokratskog nacionalnog odbora, da su procurili u javnost do kojih su došli hakeri ruske vlade, iako istraga , koju je vodio Robert Mueller, bivši ravnatelj Federalnog istražnog ureda, “nije dala dovoljno prihvatljivih dokaza da je WikiLeaks znao – ili čak bio namjerno slijep” na bilo što navodno hakiranje invazija ruske države.
Julian je kazneno gonjen jer je javnosti pružio najvažnije informacije o zločinima i prijevarama američke vlade od objavljivanja Pentagonovih dokumenata [tj. ja Pentagonske dokumente objavio je 1971. Daniel Ellsberg, tada zaposlen u RAND Corporation, op. prijevod]. Kao i svi veliki novinari, bio je nepristran. Uzeo je vlast pod mikroskopom.
Objavio je izvještaj o pokolju gotovo 700 civila koji su se previše približili američkim konvojima i kontrolnim točkama, uključujući trudnice, slijepe i gluhe te najmanje 30 djece.
Objavio je izvješće o neprijavljenoj smrti više od 15.000 iračkih civila i mučenju i zlostavljanju približno 800 muškaraca i dječaka, u dobi od 14 do 89 godina, u pritvorskom centru Guantanamo.
Pokazao nam je da je 2009. Hillary Clinton naredila američkim diplomatima da špijuniraju glavnog tajnika UN-a Ban Ki-moona i druge predstavnike UN-a iz Kine, Francuske, Rusije i Velike Britanije, a špijuniranje je uključivalo pribavljanje DNK, skeniranja šarenice, otisaka prstiju i osobne lozinke.
Otkrio je da su Barack Obama, Hillary Clinton i CIA podržali vojni udar u Hondurasu kojim je u lipnju 2009. svrgnut demokratski izabrani predsjednik Manuel Zelaya i na njegovo mjesto postavljen ubojiti i korumpirani vojni režim.
Otkrio je da su SAD tajno lansirale rakete, bombe i napade bespilotnim letjelicama na Jemen, ubivši mnoge civile.
Nijedan drugi moderni novinar ne može se mjeriti s njegovim otkrićima.
Julian je prvi. Mi smo sljedeći!
Foto: Stella Assange
