Hrvatska mora jasno osuditi zločine ustaškog režima, ali i odbaciti propagandu kojom se želi proglasiti „genocidnim narodom“.
Postoji malo tema u hrvatskoj povijesti koje nose toliko boli, emocija i podjela kao što je to logor Jasenovac.
Piše:Ante Horvat
Svaki razuman i moralan čovjek mora jasno, bez imalo relativizacije, priznati: u Jasenovcu su počinjeni strašni zločini. Tisuće nevinih ljudi – Srba, Židova, Roma, ali i Hrvata – izgubili su živote u ime izopačene ideologije ustaškog režima.
To je rana na duši hrvatskog naroda i dio povijesti kojeg se ne smijemo stidjeti priznati, nego ga moramo pamtiti kao upozorenje da se nikada više ne ponovi nijedan oblik totalitarizma, rasne mržnje ili ideološkog ludila.
Ali istovremeno, Jasenovac je i najveća velikosrpska laž 20. stoljeća – mit kojim se desetljećima pokušava Hrvate prikazati kao „genocidan narod“.
Ta se laž sustavno gradila u Titovoj Jugoslaviji, a potom nastavila živjeti u Beogradu, u udžbenicima, filmovima, govorima, pa čak i na službenim državnim komemoracijama.
Cilj je bio jasan: moralno razoružati Hrvate, ugušiti svaki pokušaj nacionalne afirmacije i prikazati svaki oblik hrvatskog domoljublja kao „ustaštvo“.
Zločin ne smije biti opravdanje za laž
Nitko razuman ne osporava postojanje logora niti zločina u njemu.
Ono što se osporava jest manipulacija brojkama, kontekstom i namjerom.
Dok su komunisti desetljećima tvrdili da je u Jasenovcu ubijeno 700 tisuća ljudi, istraživanja temeljena na arhivskoj dokumentaciji – od Tuđmana, Hebranga, do suvremenih istraživača poput Vukića, Šole i Banića – pokazala su da je stvarni broj višestruko manji, premda i dalje tragičan.
No, činjenica da se broj žrtava smanjio s 700 tisuća na 20-ak tisuća ne znači da su žrtve manje vrijedne – znači samo da se prestaje lagati u političke svrhe.
Dvostruki standardi i ideološka cenzura
U Hrvatskoj i dalje postoji ideološki monopol nad interpretacijom Jasenovca.
Kad netko zatraži transparentno istraživanje svih arhiva, odmah se proglašava „revizionistom“ ili „negatorom“.
Ista ta kasta „čuvara istine“ nikada ne spominje Bleiburg, Križni put, Hudu jamu, Macelj, Kočevski rog – sve one Jasenovce u kojima su hrvatske žrtve pobijene bez suda, bez krivnje, bez groba.
Za njih, hrvatska patnja ne postoji – postoji samo narativ o „ustaškoj krivnji“.
A to nije povijest, to je politička propaganda.
Istina i pomirenje
Pravo pomirenje među narodima može se temeljiti samo na istini.
Hrvatska država ima moralnu obvezu osuditi svaki zločin – ustaški, komunistički, četnički – i jednako poštovati svaku nevinu žrtvu.
Ali isto tako ima pravo i dužnost zaštititi vlastiti narod od laži koje ga žele trajno obilježiti kao zločinački.
Vrijeme je da se prestane sa šutnjom, strahom i samomržnjom koju su nam ostavili jugokomunistički mentori.
Jer Jasenovac nije samo mjesto zločina – on je i ogledalo svih naših slabosti, ali i svih manipulacija koje su s njim počinjene.
Jasenovac je mjesto strašnih zločina, ali i višedesetljetnih manipulacija. Hrvatska mora osuditi ustaški režim i njegove zločine, no isto tako raskrinkati jugokomunističke i velikosrpske laži kojima se stoljećima pokušava oklevetati hrvatski narod. Oni koji danas lažu o prošlosti – o broju žrtava u Jasenovcu i o naravi logora, o zločinima Titovih partizana, o Jean Michael Nicolieru i HOS-ovcima su isti oni koji lažu i o sadašnjosti i u sadašnjosti.
Napomena: Stavovi, mišljenja i navodi u tekstu ne predstavljaju nužno i stavove uredništva portala crodex.net.
