Čović i izborni zakon objašnjen sa jednim vicom!
Priča o izbornom zakonu u BiH ista je kao onaj stari vic o odvjetniku i njegovom sinu.
Stari odvjetnik dvadeset godina “muku muči” s jednim predmetom. Sin diplomira pravo, pogleda i riješi ga u tri dana.
Sin začuđeno upita oca :
– Oče, pa što to ti ne riješi prije, kad je tako jednostavno?
Otac:
– A tko je, sine, sve ove godine plaćao tvoje školovanje?
Tako i kod nas. Izborni zakon nije tu da se riješi – on je zlatna koka za Čovića i HDZ. On hrani cijelu jednu političku elitu, jamči im status “ključnog pregovarača” i osigurava da se bez njih ne može formirati vlast.
Komšić je ništa bez Čovića, a Čović bez Komšića. Oni su kao jin i jang. Tako izborni zakon postaje savršen perpetuum mobile: hrani političku elitu, cementira moć i održava privid da se “borimo” za europske standarde.
Dragan Čović već godinama ponavlja iste rečenice kao iz šprance:
- “Bez izmjena izbornog zakona nema Bosne i Hercegovine.”
- “Naš narod mora biti legitimno predstavljen.”
- “Partneri iz Sarajeva još nisu spremni na dogovor.”
- “Međunarodna zajednica mora izvršiti pritisak.”
Rezultat? Godine prolaze, pregovori se “intenziviraju” svako predizborno ljeto, kamere se pale, a narod dobije – ništa. Dobije tek još jednu konferenciju za medije, još jedno obećanje da “smo na korak do rješenja” i još jedno upozorenje da “Hrvati neće dopustiti političko preglasavanje”.
U stvarnosti, rješenje izbornog zakona bilo bi kraj jedne ere. Bez te teme, nestao bi i stalni osjećaj političke ugroženosti koji cementira pozicije HDZ-a BiH. Zato će se “borba” voditi još dugo – sve dok traje politička karijera onih koji od nje žive. Ako dođe do promjene izmjena izbornog zakona da bi to bio početak političkog kraja Dragana Čovića uz nove tehnologije u izbornom procesu.
HRS je još 2014. godine ponudio prijedlog ustavnih promjena. On nije politički i nacionalno obojen nego primarno ekonomski-administrativno načinjen ali bi istovremeno riješio i nacionalno pitanje.
Narod čeka rješenje a političari čekaju – novi mandat.
