Magazin

Hrvatska (Rafale) : Srbija (MiG-29)?

Državno i vojno rukovodstvo Hrvatske odlučilo se za kupovinu koja će biti dugoročno rješenje opremanja HRZ – ti zrakoplovi bi trebali biti u uporabi barem 30 godina. Da li se možda moglo ići na neko kratkoročno ili srednjeročno privremeno rješenje, kao što su to u okruženju uradile Srbija i Rumunjska, može biti predmet neke druge analize.

Nema sumnje, kada HRZ dobije Rafale, i to u već spomenutoj inačici F3R, Hrvatska će u susjedstvu, pa i šire (ako računamo recimo samo Mađarsku kao hrvatskog susjeda, ali možda ne i Italiju) zajedno sa Grčkom, imati po taktičko-tehničkim karakteristikama, najsuvremeniji i najkompletniji višenamjenski borbeni zrakoplov, objavljuje TangoSix.

Rafale
Najveći korisnik ovog sustava je Egipat koji je akvizirao 30 Rafala / Foto izvor: T6

Mogu li se usporediti?

Širu zainteresiranu javnost svakako zanima koliko je Rafal bolja letjelica od onoga čime Srbija raspolaže, a to je naravno sovjetski, odnosno ruski, MiG-29. Prije nego što bi usporedili ta dva zrakoplova, treba sagledati neke činjenice koje bi to uspoređivanje učinilo realnijim. Mnogi će reći, i vjerojatno su u pravu, da nije pošteno uspoređivati Rafale, i to u svojoj danas najsuvremenijoj operativnoj inačici F3R, sa starim naraštajem MiG-a 29 (inačice 9.12, 9.13 i 9.51- dvosjed UB), makar to bio i modernizirani višenamjenski MiG-29SM na koje će biti dovedeni srpski zrakoplovi, ali samo naravno jednosjedi, dok će dvosjedi, prije svega, zbog nedostatka radara, vjerojatno proći kroz modernizaciju manjeg opsega.

Ne samo da je Rafal suvremeniji, nego je riječ i o tome da se taj avion svrstava u 4,5 generaciju (u Rusiji bi to bilo 4++, ovu oznaku su možda izmislili novinari ali je upotrebljavaju ruski vojni predstavnici) dok je MiG-29 4. generacija, a prema mnogim osobinama bi za Rafalom mogao zaostajati i čitavu generaciju. Sa Rafalom bi bilo realnije usporediti novi naraštaj MiG-a 29, dakle izvozne MiG-29M i M2 kao i MiG-35, kako izvoznog modela tako i inačice namijenjene ruskim Zračno-svemirskim snagama.

Srbijanski MiG-29SM i UB kao privremeno rješenje do oko 2030. g. / Foto: T6

Nije riječ samo o naraštajima već i tome kada i kako su ti zrakoplovi konstruirani kao i kakvi su bili taktičko-tehnički zahtjevi. Dok je 80-tih godina Rafale od početka zamišljen kao višenamjenski borbeni zrakoplov, MiG-29 je krajem 60-tih i početkom 70-tih definiran kao laki lovac, odnosno laki frontovski (taktički) lovački zrakoplov. Ispostavilo se i da je to platforma sa relativno ograničenim mogućnostima modernizacije, pretvaranja letjelice u višenamjensku borbenu platformu.

Njegov razvoj dodatno su usporile i povremeno zaustavljale raspad SSSR-a, teška ekonomska situacija u Rusiji tijekom 90-tih godina kao i nezainteresiranost ruske vojske za tim zrakoplovom, jer su joj značajnije platforme nastale razvojem veoma potentne obitelji zrakoplova nastale iz lovačkog Suhoja Su-27. Za to vrijeme razvoj Rafala je, i pored problema i skakanja cijene razvoja, tekao svojim tijekom i danas je to, slobodno se može reći, jedan od najboljih višenamjenskih borbenih zrakoplova, iako je u naoružanje već odavno uveden i, za sada ne baš u svim aspektima toliko uspješan (možda je još uvijek i rano o tome govoriti) 5-ti naraštaj borbenih zrakoplova.

Rafal je kao višenamjenski borbeni zrakoplov u Francuskoj zamjenio lovce, lovce bombardere/izviđače Mirage F1, jurišne avione Jaguar, palubne lovce-presretače F-8 ‘’Crusader’’, palubne lovce-bombardere Super Etandard, lovce-bombardere Mirage-2000D, u velikoj mjeri lovce Mirage-2000B i C, i na kraju će zamjeniti sve preostale borbene zrakoplove Mirage-2000 (lovce-bombardere Mirage-2000N i višenamjenske Mirage-2000-5). Za Francusku to nije samo zrakoplov koji je lovac, lovac-bombarder/izviđač za djelovanje po ciljevima u zraku, na kopnu i moru, već je to ujedno i taktički bombarder koji može biti naoružan nuklearnim raketama.

Hrvatska će dakle na duže staze opremiti svoje ratno zrakoplovstvo borbenim aparatima, za razliku od nje, Srbija se prije oko pet godina odlučila za privremeno rješenje, prihvaćanje donacije polovnih MiG-ova 29 iz Rusije i Bjelorusije koji bi mogli ostati u uporabi do razdoblja oko 2030.godine (možda je realnije i koju godinu duže). Ako bi njihova zamjena stigla u tom razdoblju onda bi novi višenamjenski borbeni zrakoplovi za Vojsku Srbije trebali biti naručeni tri do 5 godina od isteka resursa i životnog vijeka postojećih zrakoplova. Međutim, kako je održavanje tih zrakoplova po stanju mi još ne znamo sa sigurnošću do kada će oni biti korišteni i koliko će njih zaista moći letjeti do tog razdoblja. Također, 29-ke moraju biti u uporabi i kada stignu novi zrakoplovi, i to sve dok se novim letjelicama ne postigne makar početna ako ne i puna operativna sposobnost.

Jedan od protutipova MiG-29SM sa podvjesnim naoružanjem. Na desnom krilu se vidi proturadarska raketa H-31P. (Izvor: T6)

Srbija je dobila donaciju ali je imala velike troškove njihovog uvođenja u uporabu i dovođenja zrakoplova na željeni nivo sposobnosti. Plaćen je njihov prijevoz, remonti različitih obima, dorade, realizirana je nabava pričuvnih dijelova, remont motora, nabavka zemaljske opreme, kupovina zrakoplovnih ubojnih sredstava, a u tijeku je modernizacija na već spomenuti standard MiG-29SM. Još uvijek nemamo službeni podatak koliko je sve to koštalo, može se samo procijeniti da bi to moglo biti negdje oko 250-300 milijuna eura ali je možda i to nerealno s obzirom da se ne znaju količine kupljenih pričuvnih dijelova kao i naoružanja. Također se moramo ograditi da mi još ne znamo specifikaciju sprskih MiG-ova 29SM, a to sigurno neće biti isti onaj zrakoplov iz 1995.

Neosporno je dakle da je Rafale F3R, sveobuhvatno gledano, tehnički i tehnološki daleko suvremeniji od MiG-a 29SM. Ta prednost francuskog zrakoplova naročito je izražena što se tiče elektronike i naoružanja, a u manjoj mjeri kada su u pitanju neke letačke osobine. Međutim, sve te taktičko-tehničke karakteristike (TTK) do kojih možemo doći putem službenih izvora koji se mogu naći u literaturi, knjigama, enciklopedijama, reklamnom materijalu proizvođača i naravno internetu, ne moraju u potpunosti biti istinite. Proizvođači navode mogućnosti i sposobnosti svojih sustava ali rijetko kada objavljuju brojke.

Točne podatke imaju samo korisnici letjelica, ponešto od toga iscuri i u javnost, a često se to događa i zbog nekog interesa. Nekada informacije budu pozitivne, ponekad i negativne. Isto tako, borbeni zrakoplov se ne može promatrati kao jedinka, već kao dio sustava. Na primjer sustava PZO (koga osim lovačke avijacije čine još topničko-raketne jedinice, zračno promatranje i dojava, sustav veza, elektronsko izviđanje i protuelektronsko djelovanje) ili kao dio borbene zrakoplovne grupe sa različitim vrstama zrakoplova raznih namjena. Posebno je besmisleno uspoređivati zrakoplove u nekoj eventualnoj situaciji ‘’jedan na jedan’’ jer je takav scenarij malo vjerojatan.

O Rafalu F3R kao i o MiG-u 29SM se može naći mnoštvo službenih i neslužbenih informacija. Mi ćemo se usredotočiti na one najvažnije, ono što je najzanimljivije i najbitinije kako bi se što bolje sagledalo o kakvim zrakoplovima je riječ. Kao što smo već napomenuli, francuski zrakoplov je u jednom trenutku bio što se tiče općih osobina, najkompletniji borbeni zrakoplov kada je u pitanju njegova namjena i sposobnost izvršavanja svih zadataka koji su pred njega postavljeni kako bi se dokazalo da je to prava višenamjenska platforma. Ono što je bitno napomenuti je da ga odlikuju kompaktnost i modularnost, prilagodljivost, a posjeduje i mnoge karakteristike borbenih zrakoplov 5-tog naraštaja.

Rafal je prvi europski borbeni zrakoplov sa AESA radarom / Foto: Daso; izvor T6

Tako Rafal posjeduje sposobnost superkrstarenja, navodi se da bez uključivanja dodatnog sagorjevanja motora, može krstariti brzinom od 1,4 maha, tu je potom podatak da ima veoma mali radarski odraz (RCS) od svega 0,5 do 2 m2 u ovisnosti od konfiguracije (RCS je sigurno dosta veći kada je zrakoplov teško natovaren naoružanjem i spremnicima za gorivo), a zrakoplov nema spremnike za ubojita sredstva u unutrašnjosti zmaja. Smanjenje radarske vidljivosti postignuto je primjenom kompozitnih materijala kao i tzv. RAM (Radar Absorbing Material) premaza, a posebni takozvani “zlatni“ premaz nanesen je na vjetrobransko staklo i poklopac kabine. Kompoziti čine 25 postotaka mase konstrukcije i 20 postotaka mase oplate, a ti materijali pokrivaju 70 posto oplate. Za MiG-29 se može naći da RCS, u najverovatnije ‘’čistoj’’ konfiguraciji, iznosi 5 m2 (takav podatak se obično navodi za prednju polusferu tj. ‘’head on’’), a u konstrukciji su pretežno zastupljeni aluminijske, litijske, čelične i titanijske legure i u vrlo maloj mjeri kompoziti.

Kada se navodi da je Rafale kompaktan to znači da je većina sustava integrirana u zmaj zrakoplova, dakle vrlo malo dodatne opreme se mora nositi na vanjskim nosačima. Ono što važi i za francuski i za sovjetski/ruski zrakoplov je da je oni u najvećoj mjeri, u nekim slučajevima gotovo 100 posto proizvedeni u Francuskoj odnosno Rusiji. Dakle, počevši od zmaja, elektronike, hidraulike, pneumatike, pogonske grupe, naoružanja čime se malo koja država danas može pohvaliti, a to ujedno predstavlja veliku prednost kada je reč o odobrenju spomenutih letjelica za prodaju drugim državama koje će u ovisiti od jednog izvora dobavljanja svim neophodnim sredstvima kako bi se održala operativnost letjelica.

Nakon prvog leta demonstratora Rafala A 1986. godine i prvih letova protutipova različitih inačica početkom 90-tih, prvo je u naoružanje 2000. godine uveden mornarički palubni Rafal M, a prve isporuke Rafala B i C za RV Francuske realizirane su u razdoblju 2004-2006. Primjena standarda F3R čija su letačka ispitivanja započela travnja 2014., je odobrena listopada 2018. godine. MiG-29 je poletio davne 1977., prvi zrakoplovi stigli su u jedinice 1983. a MiG-29SM se pojavio 1995. kao modernizacija inačica Izdelije 9.12, 9.13 i 9.13S (i njihovih podinačica), a obimnije dorade su prije svega podrazumijevale integraciju vođenog naoružanja zrak-zemlja uz podrazumijevanu modifikaciju radara i elektronske opreme i djelimičnu primjenu tehnologija sa obustavljenog programa višenamjenskog borbenog zrakoplova MiG-29M (Izdelije 9.15) koji je poletio 1986.

Kada je riječ o borbenim mogućnostima glavna prednost Rafala F3R u odnosu na MiG-29SM je u elektronskoj opremi i naoružanju. Tako je kod F3R glavni senzor višenamjenski AESA radar RBE2 AA sa 1000 GaAs T/R modula za koga se može naći podatak da mu je domet do 140 km u otkrivanju cilja koji ima RCS 3 m2 i oko 110 km u njegovom praćenju, uz istovremeno praćenje 40 ciljeva u zraku i omogućavanje istovremenog napada na njih 8. Također može otkriti i pratiti više ciljeva na kopnu i moru. To je prvi operativni europski AESA radar koji je ugrađen u višenamjenski borbeni zrakoplov.

MiG-29SM 9.12SM na MAKS-2009 / Foto – Izvor: T6

MiG-29SM posjeduje višenamjenski radar N019ME (ili N019M1E) koji istovremeno može pratiti 10 ciljeva u zraku a omogućuje istovremeno gađanje dva takva cilja. Na osnovu izjava srpskih službenika, saznali smo da će domet tog radara na srpskim zrakoplovima biti 120 km (to odgovara i dometu radara N010ME Žuk-ME za cilj koji ima RCS 5 m2 sa čijim komponentama se i modernizira radar N019).

U sastav radiolokacijskog ciljničkog sustava uveden je novi radiolokacijski kanal ARLK sa autonomnim računalom MVK-04. Radi primjene televizijski samonavođenih ubojitih sredstava klase zrak-zemlja, u sustav za upravljanje vatrom (SUV) je uključen i televizijski kanal sa autonomnim računalom. Ovako modificiran SUV omogućuje da se slika sa televizijske glave za samonavođenje raketa i bombi prikazuje na višenamjenskom zaslonu u boji MFI-54 koji je ugrađen umjesto radarskog prikazivača. Tu je zatim novi višenamjensko središnje računalo, navigacijski sustav uz primjenu GPS-a.

Fuzija senzora primjenjena je kod oba zrakoplova, s tim što je MiG-29 to imao još 80-tih ali naravno u mnogo manjoj mjeri nego danas novi naraštaj tog zrakoplova, a da ne govorimo o Rafaleu. Drugi glavni senzor francuskog zrakoplova je optoelektronski sustav FSO – Front Sector Optronics (ili na francuskom OSF) koji kod inačice F3R ima TV senzor, laserski daljinomjer i laserski bilježnik što mu omogućuje pasivno uočavanje i praćenje ciljeva, prije svega u zraku (prema nekim podacima na daljinama i do 100 km), zbog toga se ne mora uključivati radar što dodatno smanjuje mogućnost neprijatelja da na taj način otkrije zrakoplov.

MiG-29 ima za današnje uvjete izuzetno skroman optoelektronski sustav OEPS-29 malog dometa sa infracrvenim daljinomjerom i laserskim bilježnikom kao i IC ciljnikom na kacigi pilota Šćel-3UM, a to je dio sustava KOLS 13S ili kod novijih inačica 13SM ili 13SM1.

Još jedna od odličnih karakteristika Rafalea je što mu je čitav sustav za elektronsko ratovanje smješten unutar zmaja zrakoplova, dakle ne mora nositi dodatne kontejnere sa opremom kao što je to slučaj sa MiG-29SM i sličnim platformama. Rafaleov sustav za Ei i PED Spectra je u potpunosti integriran sa svim drugim sustavima u zrakoplovu, i daje upozorenje na višespektralnu opasnost od neprijateljskih radarskih i laserskih senzora kao i raketa.

Prema navodima proizvođača, Spectra je sustav koji ima sposobnost na velikim daljinama otkriti, prepoznati i odrediti položaj prijetnje, a to omogućuje posadi veoma brzo odabir protumjera koje će učinkovitije djelovati, bilo da se radi o ometanju radara, izbacivanju infracrvenih mamaca ili radarskih dipola, ili izvođenja proturaketnih manevara. Ovaj sustav ne samo da omogućava izbjegavanje prijetnje sa zemlje, već i smještaj kao i prijenos podataka o položaju iste koji je koristan za njeno uništenje preciznim zrakoplovnim ubojitim sredstvima. Spectra se, između ostalog sastoji od signalizatora radarskog ozračenja (RWR) (koji je povezan sa sustavom za izbacivanje mamaca radarskih dipola), tu je potom signalizator laserskog ozračenja (LWS), sustav za upozorenje o približavajućoj raketi (MAWS ili MWS), a tu su i radarski ometači.

Kokpit Rafalea (Foto: T6)
Kokpit srpskog MiG-29SD / Foto: T6

Za razliku od ovakog složenog sustava, MiG-29SM može imati jednostavnije sustave vrste Talisman ili Satelit-2 ili MSP-418K koje nisu u potpunosti intеgrirane u zmaj zrakoplova već se kontejneri sa dielom opreme moraju nositi na vanjskim potkrilnim podvijesnim točkama (kod nekih se ispod kontejnera može postaviti nosač sa raketom zrak-zrak malog dometa). Ranije smo mogli primjetiti da se na srpskim MiG-29SM nalazi i novi, suvremeniji signalizator radarskog ozračenja L-150-29 ‘’Pastelj’’ koji između ostalog omogućava i uporabu proturadarskih raketa.

Rafale ima izuzetne network-centric mogućnosti, tu su različiti linkovi za prijenos podataka (kao npr. Link 16) velike brzine protoka koji omogućuju umrežavanje i komunikaciju sa drugim zrakoplovima iste ili različite vrste, sa letećim ili zemaljskim zapovjednim središtima, i to u realnom vremenu. Takav sustav kod MiG-29SM ne postoji već se zrakoplov samo može navoditi sa zemlje. Kod Rafalea F3R se putem data linkova mogu slati podaci sa različitih senzora, pored radara i optoelektronskog sustava tu je i novi ciljničko-navigacijski kontejner TALIOS sa TV senzorom visoke rezolucije, IC senzorom i laserskim bilježnikom ciljeva.

Osim toga može nositi  izviđački kontejner AREOS sa dnevno-noćnom opremom koja omogućuje izviđanje i sa velikih daljina i visina (može također slati podatke u realnom vremenu preko data linka), potom  tu je sustav ROVER (“Remotely Operated Video Enhanced Receiver”) koji omogućuje posadi da sa trupama na zemlji (FAC-Forward Air Controllers) dijeli fotografije ili video snimke ciljeva. MiG-29SM nema nikakve ciljničke niti izviđačke kontejnere.

Kokpit Rafala je izuzetno moderan, pored širokokutnog gornjeg elektrooptičkog prikazivača (HUD) ispod kojeg se nalazi HLD (Head Level Display), tu je središnji prikazivač AFD (Adaptive Flight Display) površine 0,1 m2 na kome se uglavnom prikazuje taktička situacija, a postoji i opcija AMP (Adisory Map Display). Pored središnjeg prikazivača se sa obje strane nalaze dva prikazivača dimenzija 152,4 x 152,4 mm, a svi paneli u kabini su osjetljivi na dodir.

Za upravljanje navigacijom, komunikacijama, susavom za samozaštitu zrakoplova, za izbor načina rada radara i naoružanja, koristi se sistem glasovnih komandi tzv. DVI (Direct Voice Input) tipa Crouzet koji u zavisnosti od sustava raspoznaje 50 do 300 riječi. Standardnu opremu također čini i prikazivač montiran na kacigi pilota Sextant Topsight. Piloti sjede u izbacivim sjedištima klase 0-0 Martin Baker Mk 16F (SEMMB) koja su postavljena pod kutom od 29 stupnjeva kako bi pilot/piloti (kod dvosjeda je tu i operator naoružanja) lakše podnosili G-opterećenja. Upravljačka palica je postavljena bočno sa desne strane, ona je dio HOTAS sustava, a komande su naravno električne (FBW – Fly by Wire).

Opcije naoružanja Rafala / Foto: T6

Kada se usporede same performanse, Rafale ima veliku prednost što se tiče borbenog radijusa, s tri spremnika, dvije rakete zrak-zrak i dvije krstareće rakete on iznosi 1850 km dok MiG-29 ima borbeni radijus sa raketama zrak-zrak od 700-800 km. Rafale ima ugrađen sistem za pretakanje goriva u zraku (IFR), može nositi čak 5 vanjskih rezervoara za gorivo sa 8500 litara dok unutarnji spremnici imaju kapacitet od ukupno 5750 litara.

Postoji mogućnost nošenja kontejnera za popunu gorivom u zraku drugih zrakoplova iste vrste. MiG-29 u inačici 9.12 ima 4885 litara goriva u unutarnjim spremnicima (9.13 240 litara više), standardno sve starije inačice između gondola motora nose spremnik PTB-1500 sa 1500 litara goriva. Za 9.12SM i 9.12SD se također nudio IFR kao i integriranje dva spremnika za gorivo PTB-1150 sa po 1150 litara goriva koji se podešavaju ispod krila (ovi ‘’bakovi’’ su standardni kod 9.13 i njegovih inačica i podinačica).

Obje letjelice imaju odlične manevarske karakteristike, odličan odnos potiska motora i mase (obično se gleda normalna poletna masa sa određenom količinom goriva ali i kada je zrakoplov u manjoj mjeri naoružan raketama zrak-zrak, kod Rafalea se to kreće od 0,98 do 1,13 a kod MiG-29 1,13-1,15), samim tim su izuzetni zrakoplovi za blisku manevarsku zračnu borbu. MiG-29 ima veću početnu brzinu penjanja (330 naspram 304,8 m/s), ima veći vrhunac leta (18000 naspram 15835 m) i veću maksimalnu brzinu (2,3 maha, kod Rafalea 1,8).

Kada govorimo o resursima aviona, obzirom da je Rafale daleko suvremenija letjelica, logično da ima mnogo duži vijek trajanja. Tako je životni vijek zmaja 7000 sati naleta, kod MiG-29 je to prvo bilo samo 2500 da bi MiG to kasnije produžio na 4000 sati naleta. Međuremontni rok motora je kod Rafala F3R (ima dva turboventilatorska motora Snecma M88 maksimalnog potiska od po 75 kN) 3000 sati (1000 sati za ‘’vruće’’ dijelove) dok MiG-29SM može imati motore Klimov RD-33 (maksimalni potisak od po 81,49 kN) Serije 2 sa međuremontnim rokom od 1000 sati kao i motori Serije 3 kod kojih resurs iznosi 2000 sati.

Vrlo bitna osobina svakog borbenog zrakoplova je naoružanje. Obje letjelice imaju dobre topove, Rafal jednocijevni top GIAT 30M791 kalibra 30 mm sa 125 granata, brzine gađanja 2500 granata u minuti dok MiG-29 ima jednocijevni top 9A-4071K (GŠ-30-1) kalibra 30 mm sa 150 granata (kod dvosjeda 100) brzine gađanja 1800 m/s učinkovitog dometa do dva km. Za blisku borbu MiG-29 koristi i dobro poznate infracrveno samonavođene rakete zrak-zrak R-73 (u inačicama R-73, R-73L, izvozne R-73E) dometa do 30 km u prednju polusferu cilja (PPS).

Zanimljivo da za blisku borbu Rafale F3R koristi rakete srednjeg dometa MICA IR (u toj ulozi je zamjenila raketu Magic II) koja ima kombinirano vođenje, inercijalno uz korekciju putem data linka i u terminalnoj fazi IIR (Imaging InfraRed, sa tragačem koji ima dva valna opsega), a interesantno i da glava za samonavođenje (GSN) ove rakete (IIR) može avionu biti dodatni senzor.

Indija je svoje zrakoploove MiG-29UB UPG naoružala vođenim ubojnim sredstvima zrak-zemlja / Foto: T6

Za borbu van vizuelnog dometa se, osim rakete MICA IR, Rafal može nositi i inačicu MICA RF koja ima također kombinirano vođenje, inercijalno uz korekciju putem data linka i u završnoj fazi aktivno radarsko samonavođenje a obično se navodi da ova raketa ima domet od 50 do 80 km. Ipak, najmoćnije oružije za uništavanje ciljeva u zraku na srednjim pa i velikim daljinama jeste raketa Meteor koja ima isto navođenje kao MICA RF (inercijalno+korekcije data linkom+ARS). Proizvođač navodi da je domet ‘’preko 100 km’’ ali se procenjuje da je maksimalan učinkoviti domet do 160 km.

Dugo godina je osnovno naoružanje MiG-a 29 za zračnu borbu na srednjim daljinama bila raketa R-27R (ili izvozna R1) sa inercijalnim i poluaktivnim radarskim samonavođenjem uz radio korekciju na srednjem dijelu putanje. Obično se navodi da je učinkoviti domet do 50 km, a kod MiG-29SM se nudi i inačica sa povećanim dometom R-27ER (odnosno izvozna ER1) dometa do 100 km.

Tu su također i rakete zrak-zrak srednjeg dometa sa infracrvenim samonavođenjem, R-27T (T1) dometa 50-70 km (ovu raketu može nositi i dorađeni dvosjed) kao i R-27ET dometa do 90 km. Od suvremenijih raketa srednjeg dometa tu je raketa R-77 (Izdelije 170, izvozna inačica ima oznaku RVV-AE Izdelije 190) dometa do 80 km čije je vođenje takođe kombinirano, inercijalno uz radio korekciju i u završnoj fazi tu je aktivno radarsko samonavođenje. Do sada nije viđena izvozna verzija nove R-77-1 (izdelije 170-1) dometa 110 km iako se negdje navodi da je oznaka izvozne rakete RVV-SD.

I dok prednost Rafala u zračnoj borbi i nije toliko velika, ona je ipak izrazita što se tiče djelovanja zrak-zemlja-more prije svega kada se sagleda nosivost aviona, broj podvijesnih točaka i raznovrsnost zrakoplovnih ubojnih sredstava (vUBS). Na čak 14 podvijesnih točaka (kod palubnog Rafala M 13) može se postaviti tereta mase čak 9500 kg ali je ipak normalno opterećenje od 6000 kg. Najveće ubojno sredstvo je krstareća raketa SCALP-EG mase 1300 kg, dometa preko 560 km sa bojevom glavom od 450 kg koja ima kombinirano vođenje, inercijalno+GPS+TERPROM (terrain profile matching) i u završnoj fazi IIR (Imaging InfraRed) uz primenu Digitized Scene-Mapping Area Correlator (DSMAC).

Rafale je danas jedini avion RV Francuske koji nosi nuklearno naoružanje, na krstareću raketu ASMP-A dometa preko 500 km, mase 860 kg montirana je nuklearna glava TN81 snage 100 do 300 kilotona. U tijeku je razvoj nove rakete AS4NG koja bi trebala imati domet od preko 1000 km. Kako zrakoplova posjeduje kontejner sa optoelektronskom opremom, moguća je upotreba laserski vođenih bombi. Tu su američke GBU-12 Paveway II mase 227 kg, GBU-16 Paveway II mase 454 kg, GBU-22 Paveway III mase 227 kg, GBU-24 Paveway III mase 907 kg i kombinirano GPS i laserski vođene GBU-49 Enhanced Paveway mase 227 kg.

Vrste naoružanja MiG-29SM / Foto: T6

Tu je zatim obitelj francuske precizne municije AASM odnosno ‘’Hammer’’. Prva u nizu je inercijalnio i GPS vođena bomba SBU-38 dometa 15 do 50 km, potom inercijalno, GPS i IIR vođene SBU-54 dometa do 60 km i inercijalno, GPS i poluaktivno laserski vođene SBU-64 dometa do 60 km. Sustavi navođenja razvijeni su za bombe različitih masa, pa tako AASM mogu imati 125, 250, 500 a očekuje se uvođenje u naoružanje i inačice od 1000 kg. Rafal može djelovati i po ciljevima na moru odnosno površinske ratne brodove. Za to je namijenjena protubrodska raketa AM39 ‘’Exocet’’ mase 670 kg sa inercijalnim vođenjem i u završnoj fazi aktivnim radarskim samonavođenjem dometa do 70 km.

Za MiG-29SM postoji mnogo manji izbor ubojnih vođenih sredstava zrak-zemlja, tu su samo televizijski vođena vUBS, rakete H-29TE dometa 30 km i bombe KAB-500Kr ili KAB-500-OD dometa do 10 km. Osim toga tu su proturadarske rakete H-31P mase 600 kg dometa do 110 km a moguće je da se po želji kupca mogu integrirati i protubrodske rakete H-31A sa aktivnim radarskim samonavođenjem dometa do 70 km. Također se verojatno mogu dobiti i unapređene inačice ovih raketa, H-31PD mase 715 kg dometa 250 km i H-31AD dometa 160 km. Nije nemoguće da se na MiG-29SM možda integrira i obitelj novih raketa zrak-zemlja H-38 mase 520 kg sa različitim načinom vođenja dometa do 40 km. Nosivost 6 potkrilnih nosača na inačici 9.12 je svega 2200 kg, na 9.13 3200 kg a na 9.13SM se nudi povećanje nosivosti do 4000 (4200) kg.

Nazad u realnost

Opremanjem svoje lovačke eskadrile dodatnim doniranim lovcima MiG-29, Srbija je kao što smo već naveli, privremeno riješila problem u kome se bila našla njena lovačka avijacija. Hrvatska bi taj problem trebalariješti do 2024.g. Pokazalo se da, ako postoji želja i volja države ali naravno i ako to dozvoljava ekonomska situacija, da se tehnika može nabaviti, na lakši ili teži način. Još uvek međutim ne znamo kako će biti opremljeni i naoružani srpski MiG-ovi 29SM, a isto važi i za Rafale koje nabavlja Hrvatska.

Ono što je bitno i što je preduvjet da će se tehnika uspješno koristiti (ako je moguće u punom obimu) jeste da postoji stručni kadar odnosno školovano ljudstvo. Za jednu eskadrilu od 12-14 zrakoplova potrebno je bar 15-22 pilota i na desetine pripadnika zrakoplovnotehničke službe. Također, potrebno je mnogo novca da bi se eskadrila višenamjenskih borbenih zrakoplova održavala operativnom, da se zrakoplovi redovno održavaju, popravljaju i dorađuju i da piloti imaju dobar nalet (bitna je i struktura naleta – noćni letovi, letovi u složenim meteo uvjetima, različite vježbe, bojeva gađanja). To može koštati i nekoliko desetina milijuna dolara/eura (pa i preko toga) na godišnjem nivou (Rafal sigurno nimalo nije jeftin za eksploataciju, procjena je da sat naleta košta 16,5 do 18 tisuća eura). Ostaje se vidjeti hoće li će u bar u narednih nekoliko godina Srbija i Hrvatska u tome uspjeti.

crodex.net

POŠALJITE NAM VAŠU VIJEST

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Back to top button