Politika Bakira Izetbegovića je takva da Bošnjake pokuša pretovoriti u europske Palestince. Na taj način ih želi učiniti globalnim igračem oko kojih će se svako malo okupljati nekakve UN-ove inicijative.
U raspravama sa sarajevskim strankama često se kao argument može čuti kako ne žele pristati na izmjene Izbornoga zakona. Jer bi se na taj način “izvršila palestinizacija Bošnjaka”.
No, je li, zapravo, najveći politički cilj koji ima Bakir Izetbegović Bošnjake pretvoriti upravo u europske Palestince?
Kada gledamo islam kao religiju, jedino pitanje oko kojih su vječno razjedinjeni suniti i šiiti ujedinjeni je pitanje – Palestine. Bakir Izetbegović bi palestinizacijom Bošnjaka od, realno gledano, nevažnog naroda s jugoistoka Europe kakvi su i drugi narodi – Bošnjake mogao pretvoriti u – globalne igrače.
Iako na prvu zvuči kao teorija zavjere i nije zahvalno za vršiti komparacije sa stanjem na Bliskom istoku, ulogom Izraela u svijetu, brojnošću Arapa i tako dalje, kada se pogleda politički što sve Izetbegović ne želi – palestinizacija Bošnjaka djeluje kao njegov plan.
Bakir Izetbegović ne želi funkcionalnu državu BiH. Državu u kojoj bi sva tri konstitutivna i ustavotvorna naroda imala, makar načelno, jednaka prava i jednako sudjelovanje u vlasti. Bakir Izetbegović ne želi ni podjelu te iste države na tri federalne jedinice sa zajedničkom saveznom vladom. Ne želi bilo kakav dogovor, a kada mu se spočita da želi dominaciju većinskog naroda – onda kaže kako Bosne i Hercegovine nema bez – Hrvata i Srba.
Izetbegovićeva SDA je još tijekom ratnih sukoba u našoj zemlji odbijala mirovne planove. Potpisivala pa povlačila potpise. Djelovala bi kao da luta u bespuću rata i traženja idealtipskog političkog okvira u kojem bi se samoostvarila.
Onda je došlo mirovno vrijeme – SDA nije pokazala volju da želi državu. Nije pokazala da je spremna na reforme, konsocijacijski model i veliku koaliciju, rješevanje bilo koje prepreke koja stoji na putu državi u EU.
I onda, na kraju, u pretkampanji za naredne izbore, Izetbegović spominje prebrojavanje Bošnjaka. Spominje puške, broj lovaca (vojno pripremljenih muškaraca koji dobro poznaju teritorij, pogotovo onaj koji graniči sa Srbima i Hrvatima). Govori o dronovima i instruktorima dronova…
Pa protiv koga bi to Bakir Izetbegović ratovao?
Taj rat na koji se često poziva bi se mogao smatrati jednom vrstom unutarnjeg sukoba. Oružane snage BiH su tako organizirane da bi se i prvim znakovima građanskog sukoba hrvatska i srpska komponenta povukle. Ne postoji niti jedna organizirana instuticija u državi koja bi vojno bila na strani Bakira i SDA 1/1.
Što onda ostaje? Ostaje proglašavanje bošnjačke samouprave. U njoj bi na jednom području imali efektivnu kontrolu, a nekadašnjim državnim okvirom koji više de facto ne bi postojao bi upravljali Srbi i Hrvati. To znači da bi Hrvati i Srbi upravljali područjima koja su pri kraju rata kontrolirali HVO i Vojska RS-a.
U toj bošnjačkoj samoupravi kojoj Bakir, čini se, teži, na vlasti bi bila vojno-religijska hunta. Njome bi upravljali on i čelni čovjek Islamske zajednice. Ta vlast bi imala i svoje vojno krilo. Ono bi povremeno izazivalo sukobe sa Hrvatima i Srbima, a svijetu bi se slala poruka kako Bošnjaci na vlastitom teritoriju nemaju svoju državu te su okruženi Srbima i Hrvatima. Bilo kakav mirovni pokušaj pregovora bi propao jer bi “europski Palestinci” odbili suradnju sa Srbima i Hrvatima.
Tražili bi previše, uz obrazloženje kako je nad njima počinjen genocid od strane Srba, a Hrvatima, eto, nisu priuštili jer nisu uspjeli. Uostalom, to je narativ koji se već čuje iz pojedinih bošnjačkih megafona.
Kada pogledamo u zadnjih 20 godina, referentna točka od koje ovo kreće je, ironije li, zasluga upravo Bakirovog oca Alije. On je taj koji je apelacijom Ustavnom sudu, u namjeri da ojača položaj Bošnjaka u Republici Srpskoj, ojačao položaj Srba u Federaciji BiH.
Bošnjaci u Federaciji su sada u situaciji da moraju gotovo dvije trećine vlasti podijeliti sa Srbima i Hrvatima. Iako su imali 50 % vlasti dok su konstitutivni u Federaciji bili Hrvati i Bošnjaci, a u Republici Srpskoj samo Srbi.
Konstitutivnost sva tri naroda na cijeloj teritoriji BiH dovela je upravo do toga da danas Bošnjaci čine 70 % stanovništva u Federaciji, a pripada im 33 % vlasti. Situacija koju je zakuhao sam Alija Izetbegović. Bošnjake je tako, praktično, dovela do zida. U zajedničkom državnom okviru ne mogu imati efektivnu kontrolu nad političim procesima. Jer je ustavotvorac zamislio da se vlast dijeli na troje, u Federaciji, u kojoj im je svojevremeno bilo malo 50 % vlasti, su u situaciji da bi je mogli imati samo 33 %.
Politika Bakira Izetbegovića je zato takva da Bošnjake pokuša pretovoriti u europske Palestince. I na taj način ih učiniti globalnim igračem oko kojih će se svako malo okupljati nekakve UN-ove inicijative koje će im slati novce.
Uzmimo sljedeće: da nemaju problematičnu situaciju s Izraelom, kada bi točno Palestinci i Palestina bili važni? Bi li ikada o njima slušali i bi li ikada Palestina danima bila top tema u medijima? Ne bi.
Izetbegović to očito zna pa igra na tu kartu.
Sve mu je, naime, bolje od prihvaćanja činjenice da se vlast u BiH dijeli onako kako je potpisano u mirovnom sporazumu. Podsjećamo kako taj sporazum čini i ustav države BiH. Makar vlastiti narod pretvorio u europske Palestince.
