Otkad postoje, etikete vina su nam na različite načine dale mnogo korisnih tragova. Ne samo o onome što se nalazi u boci, već i o društvu koje ga je stvorilo. Vinske etikete iz prošlosti mogu poslužiti kao prozor u kulturu, tehnologiju i vrijednosti određenog vremena i mjesta.
Najstarije poznate etikete vina, otkrivene u grobnicama egipatskih faraona, datiraju iz 1550. godine p.n.e. ili ranije. Cijenjeno od bogatih kraljeva i svećenika, vino se čuvalo u glinenim amforama, čuvano u masivnim, pomno organiziranim podrumima. Svaka posuda bila je obilježena izuzetno detaljnim natpisom o njenom sadržaju. To su: berba, regija, vrsta vina, nivo slatkoće, ocjena kvaliteta, a identificirani su i vinar i vlasnik vinograda. Na posudi je navedena i idealna prilika za konzumaciju – poput „vino za dan naplate poreza “ili„ vino za ples “. Ovi artefakti ne govore nam samo o prestižnoj ulozi vina u starom Egiptu, već i o iznenađujućem naglasku na berbu. Tako je kralj Tutankamon sahranjen 1352. pne zajedno sa 26 posuda vina, od kojih su 23 iz samo tri godine.
Prve etikete
Tek početkom 1700 -ih, kada su se staklene boce prvi put pojavile u vinskoj industriji, proizvodnja i dizajn etiketa počeli su se modernizirati. Dom Pérignon je bio prvi koji je ručno ispisivao informacije na male komadiće pergamenta, zavezane oko vrata boce trakom; ovo je postala standardna praksa.
Drugi su koristili kamene gravure, prenesene na papir valjkom za tintu. Otprilike stoljeće kasnije, izum litografije koji je promijenio igru omogućio je po prvi put masovnu proizvodnju naljepnica. Istovremeno, pravokutnik je postao standardni oblik za etikete vina, jer je povećao raspoloživi prostor za informacije – kao i ilustracije.
Tokom sljedećih desetljeća, moderno vinarstvo postajalo je sve sofisticiranije. Proizvođači su postali željni stvaranja prekrasnih etiketa vrijednih njihovih vinarskih kreacija. U međuvremenu, industrija staklenih boca počela je uzimati maha, a distribucija vina bila je šira i raznolikija nego ikad prije.
Zbog toga su etikete postale neophodne, a nova metoda štampanja dala je proizvođačima slobodu da uvedu umjetnički dizajn i boju, pomažući da se njihova vina razlikuju od konkurencije.
U 20. stoljeću došlo je do kreativne renesanse etiketa vina. Godine 1924. barun Philippe de Rothschild naručio je umjetničku ilustraciju za etiketu Mouton Rothschild.
Godine 1945. učvrstio je sada već dugogodišnju tradiciju suradnje umjetnika koja uključuje Picasso, Dali, Warhol i mnoge druge. Ove upečatljive etikete daju već plemenitom vinu još veći osjećaj sofisticiranosti i pedigrea, a sličnu suradnju uveli su i drugi proizvođači.
Razumijevanje etikete
Danas, kada je u pitanju estetika etikete vina, skoro sve ide, a ono što ćete pročitati na etiketama jednako varira. Tekst etikete kreće se od preciznih tehničkih informacija do izrazitog minimalizma – i svega između. Možda ćete pronaći bilješke o degustaciji, prijedloge za posluživanje, skalu slasti ili anegdote. Vina koja se prodaju manje sofisticiranim potrošačima često sadrže više objašnjenja. Boce koje obično traže ozbiljni enofili mogu vjerovati da je njihova ciljna demografija već poznata.
Mnogim potrošačima vina možda će biti lakše razumjeti etikete na vinima Novog svijeta. Etikete se obično označavaju prema sorti grožđa, a ne prema regiji porijekla. Ova praksa je uvedena u Sjedinjene Države 1940 -ih, a postala je standardna 1970 -ih, uz pomoć Robert-a Mondavi. Danas su čak i neki evropski proizvođači usvojili označavanje sorti kao odgovor na potražnju potrošača.
Za neke proizvođače tehnologija je postala odličan način da se zaobiđu ograničenja veličine etikete – QR kodovi, koji se mogu skenirati za dodatne informacije, već su relativno uobičajeni; neki čak uključuju iskustva proširene stvarnosti.
A, kako bi se borili protiv raširenog problema prevara sa vinom, neki proizvođači koriste „pametne“ tehnologije poput označavanja RFID -om i NFC -om, a odnedavno i blockchain-a, kako bi provjerili autentičnost svojih vina.
Ipak, etikete vina često nam ne govore sve što trebamo (ili želimo) da znamo, a ponekad mogu biti pogrešne, neprecizne ili zbunjujuće. I za razliku od gotovo bilo koje druge hrane ili pića, nutritivne činjenice se rijetko uključuju, a aditivi nikada ne otkrivaju. Tek nedavno, kada je pokret organske hrane ušao u središte pažnje, ovoj je temi posvećena velika pažnja, ali postaje vruće pitanje između potrošača, proizvođača i regulatornih tijela.
Izvor: https://napavalleywineacademy.com/. Naslov orginala: The Evolution of Wine Labels
