Donedavno je roditelj mogao jednostavnim liječničkim pregledom dokazati da je njegovo necijepljeno dijete zdravo i to bi bilo dovoljno da ono bude upisano u vrtić. E, to se promijenilo tokom morone i muljanja sa Zakonom o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti.
U većini svijeta je danas cijepljenje djece PREPORUČENA, a ne obavezna praksa. Štoviše, zanimljivo je primjetiti da je obavezna uglavnom u krajnje siromašnim i (bivšim) komunističkim zemljama, a mi imamo čast i zadovoljstvo biti jedna od tih.
U Hrvatskoj se odbijanje cijepljenja, umjesto s odgovornim ponašanjem roditelja, izjednačava s namjernim ugrožavanjem djetetova života i zdravlja te vam odmah na leđa stavlja metu centra za socijalnu skrb, lokalne epidemiološke službe pa čak i sanitarnog inspektorata.
No donedavno je roditelj mogao jednostavnim liječničkim pregledom dokazati da je njegovo necijepljeno dijete zdravo i to bi bilo dovoljno da ono bude upisano u vrtić. E, to se promijenilo tokom morone i muljanja sa Zakonom o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti.
Sada je dio dokumentacije potrebne za upis famozna “Potvrda o obavljenom sistematskom zdravstvenom pregledu predškolskog djeteta prije upisa u vrtić”, unificirani obrazac koji ima – između ostalih – rubrike:
“dijete je uredno (redovito) cijepljeno”;
“razlozi zbog kojih nije provedeno cijepljenje” i
“dijete ispunjava zdravstvene uvjete za upis u vrtić”.
Ukoliko je odgovor na prvo NE, a na drugo išta osim TEŠKA KONTRAINDIKACIJA, odgovor na treće će biti – NE.
Drugim riječima, vaše dijete neće biti upisano u vrtić jer je zdravo.
Ako je alergično ili oštećeno cjepivom, ima pravo sudjelovati u socijalizaciji, obrazovati se, igrati s drugom djecom… Ali ako je (ne daj Bože?) zdravo – onda ne. Onda mora biti izolirano. Čak i ako liječnik potvrdi da je zdravo, ne smije napisati da dijete ispunjava zdravstvene uvjete za upis. Samim time, čak i ako ga je vrtić voljan upisati – ne smije.
I to je diskriminacija s kojom se u Hrvatskoj trenutno moraju nositi stotine roditelja čija su djeca građani drugog reda jer se usuđuju biti zdrava, a mogu ju riješiti samo ako – naravno – znaju nekoga tko zna nekoga… Drugim riječima, ako znaju nekoga od pedijatara tko je još iole normalan i stručan u svom poslu, a ne tek papagaj na proviziji / “edukaciji” / filerima za bore… farmaceutskih korporacija.
