Jednom ne baš tako davno sam napisao da se ukusi razlikuju i da se o njima ne raspravlja, ali meni tako dođe poslije čaše vina da vas pitam je li ovo i vaša Domovina. piše dubrovački branitelj Braćo Elezović.
Prije nekoliko godina jedan je, danas zatvoreni noćni klub, htio organizirati koncert srpske cajke Jelene Karleuše. Meni to ništa ne bi bilo sporno jer – tko voli nek izvoli. Ali taj koncert je trebao biti održan na dan kad smo obilježavali obljetnicu pogibije hrvatskih branitelja na Bosanci, među kojima je bio i jedan moj dragi prijatelj čija majka je živjela nedaleko od tog noćnog kluba i koja bi morala slušati to zavijanje. Zato mi je zasmetao taj koncert pa je nakon moje reakcije koncert odgođen za neki drugi dan. Nemam pojma je li poslije održan jer me bilo koji drugi dan nije bilo briga hoće li ona zavijati ili ne.
Prekjučer je bio dan kojim se obilježavala obljetnica najžešćeg napada na Dubrovnik u njegovoj vrlo dugačkoj povijesti. Istu tu večer je u glavnom gradu svih Hrvata, Zagrebu, nastupila Lepa Brena. Meni to ništa ne bi bilo sporno da su taj koncert odgodili za barem jedan dan jer – tko voli nek izvoli. Ali nisu, koncert je održan na 33. obljetnicu razaranja Dubrovnika. I dok smo se mi prisjećali te žestoke bitke, svih naših poginulih suboraca i civila, za to vrijeme Brena je u Zagrebu revala – ja sam Jugoslovenka. Ista ona Brena čije slike u četničkoj odori i danas kruže internetom, u prepunoj Areni pjevala je pjesmu posvećenu državi koja je izvršila agresiju na Dubrovnik i Hrvatsku. Zar organizatorima ništa ne znači činjenica da je Dubrovnik hrvatski grad?
I na primjer dok Thompsonu brane da pjeva u Puli, sasvim je normalno da Brena već nekoliko puta zavija u Zagrebu i to na jedan takav dan i to s vrlo provokativnom pjesmom.
Jel moguće da ste zaspali na straži,
zakletva barjaku da vise ne važi,
jel moguće da ste zavezali oči,
I ne čujete tuđe korake u noći.
Braco Elezović
