Djeca rođena tijekom pandemije imaju izrazito niže rezultate prema standardnim mjerama verbalnih, motoričkih i ukupnih kognitivnih sposobnosti, otkrili su američki istraživači.
U longitudinalnom istraživanju 672 djece s Rhode Islanda koje se provodi od 2011. godine, oni rođeni nakon početka pandemije pokazali su rezultate na Mullenovoj ljestvici ranog učenja koji odgovaraju prosječnom IQ rezultatu od 78, što je pad od 22 boda u odnosu na prethodni prosjek.
Studija, koju je financirao Nacionalni institut za zdravlje SAD-a, čeka recenziju prije objave u JAMA Pediatrics. Ali kopija prije tiska dostupna je na internetu.
Istraživači su uglavnom isključili izravan učinak virusa. Iz razloga jer su majke ili djeca s poviješću pozitivnih testova na covid-19 isključeni iz analize. Umjesto toga, kažu autori, smanjena interakcija s roditeljima i manje vježbe na otvorenom vjerojatno su krivci. Zajedno s učincima koji su se dogodili tijekom trudnoće.
Druga su istraživanja nagovijestila učinke na ponašanje djece rođene tijekom pandemije, uključujući nedavnu studiju iz Italije.
Djeca rođena 2019. nisu doživjela pad u rezultatima razvoja tijekom pandemije. “Njihove putanje sazrijevanja ostale su nepromijenjene”, rekao je glavni autor longitudinalne studije i pedijatar Sean Deoni sa Sveučilišta Brown. “Činilo se da im ide dobro. To stvarno utječe na one koji su rođeni tijekom pandemije. Bilo putem prijenosa s njihove majke, onoga što ona doživljava tijekom kasne trudnoće ili tijekom onih ključnih najranijih mjeseci nakon rođenja.”
Rezultati među djecom rođenom tijekom pandemije počeli su padati 2020. godine u kombinaciji ranog učenja koja je mjerila kontrolu fine i grube motorike, vizualnu recepciju te ekspresivni i receptivni jezik. No tek je 2021. razvojni deficit postao značajan (P<0,001).
Učinak je bio veći kod dječaka nego kod djevojčica.
Najjači zaštitni čimbenik bilo je veće obrazovanje majki, a majke u studijskoj populaciji bile su obrazovanije od američkog prosjeka. Ovo sugerira da bi rezultati u manje obrazovanim dijelovima zemlje mogli biti “još depresivniji”, rekao je Deoni.
U pogledu učinka, rekao je, “najbliže ovomu što smo vidjeli u drugim istraživanjima ( a ovo je užasno, nije dobra usporedba) su studije koje su provedene na siročadi u Rumunjskoj. Učinci institucionalizacije i nedostatka interakcije na njih bili su duboki, ali ono što vidimo ovdje je na razini toga.”
Pritisak rumunjskog diktatora Nicolaea Ceausescua da poveća stopu nataliteta doveo je do toga da su stotine tisuća djece napuštena u državnim sirotištima. Uglavnom su tu mnoga od njih provodila većinu dana u krevetićima, buljeći u strop.
Dok studija Rhode Islanda nije izravno mjerila vrijeme provedeno u interakciji između članova obitelji, rekao je Deoni, “imamo neke preliminarne podatke na kojima radimo u zasebnoj studiji koristeći minijaturne snimače koje dojenčad nose na prsima, a koji mjere interakciju između odgajatelja i djeteta, a ono što vidimo, anegdotalno, je značajno smanjenje broja riječi izgovorenih djeci. I, kao što možete zamisliti, masivno povećanje izloženosti TV-u i smanjenje smislenih razgovora.
Vrijeme provedeno u angažmanu s njegovateljem je znatno manje.”
Izvor: bmj.com
