Čitam Žarkovu priču i, htio – ne htio, suze naviru na oči. Istovremeno sam posramljen, ogorčen i ponosan.
Na današnji dan poginuo je ovaj 24-godišnji dečko, koji je ušao u Vukovar sa zadnjim ešalonom branitelja u rujnu 1991., prije negoli je grad potpuno okružen i odsječen, piše Ivan Pokupec na svom Facebooku.
Njih 57 Veličanstvenih ušlo je u grotlo pakla.
Na današnji dan iste godine, pri izlasku iz Bogdanovaca upali su u minsko polje, a kako bi se probili, HOS-ovi borci su se svjesno žrtvovali stajući na čelo kolone i probijajući put kroz minsko polje kako bi spasili druge.
Među njima i Žarko, čiji su posmrtni ostaci identificirani u veljači 2020. godine.
I ne plačem ja nad Žarkom, nego nad našim narodom koji ne samo da ne zna stvoriti svoj nacionalni identitet od ovakvih ljudi, nego ih još i pljuje.
Posramljen sam time što, iako sam znao tko je Žarko, nisam znao okolnosti njegove pogibije. Time što ne znam priče stotina i tisuća hrvatskih junakinja i heroja iz tog vremena. Što njihovih priča nema u udžbenicima naše djece. I bojim se da će većina njih ostati zaboravljena kada umru njihovi preživjeli suborci… Uz naše prešutno dopuštenje.
Ogorčen sam činjenicom da nam na čelu države za koju je Crvenkapa dao svoj život danas koaliraju dezerteri i četnici. A predsjednik nam je “obraćenik”, lik koji je u tim danima veljače 2020. kada je njegovo tijelo identificirano – djelomično i po grbu HOS-a na rukavu uniforme – javno pljuvao po HOS-ovcima. A danas glumi velikog desničara i glasnogovornika hrvatskih branitelja…
I ponosan sam. Samim time što dijelim narodnost s ovakvim ljudima. Što i u mojim venama (samo možda) kola koja kap krvi poput Doktorove, Samurajeve, Blagine, Paukove, Andabakove, Gavranove, Žarkove… Što imam privilegiju naučiti svoju djecu da su mladice koje rastu iz panja tih veličanstvenih ljudi.
S 24 godine svojim tijelom očistio put kroz minsko polje da bi drugi živjeli…
Hvala ti, hrvatski ratniče.
