Šesnaest godina bio je gradonačelnik Zagreba, glavnog grada Hrvatske. Za vrijeme svoje vladavine Bandić je bio na zlu glasu kao korumpiran, primitivan, pokvaren, nesposoban i loš.
Iako su ga mnogi kritizirali i borili se protiv njega na sve moguće načine nikako mu nisu mogli “stati na rep”. Godine su prolazile, afere su se gomilale ali usprkos njegovu zlu glasu i svim nevoljama sam Zagreb je izgledao pristojno, sve javne službe su dobro radile, grad je bio čist i uredan.
No zasićenje je učinilo svoje i nakon svih tih godina Zagrepčani su se umorili od njega, željeli su promjenu jer je Bandić bio “lopov/seljak/hercegovac/razbojnik….”. Sudbina je tako htjela da je Bandić u čudnim okolnostima napustio ovaj svijet i Zagrepčani su napokon mogli odahnuti.
Ubrzo su došli i izbori a mudri građani su izabrali novo vodstvo. Pošteno, nepotkupljivo i sposobno. Vodstvo koje je obećavalo novi, ljepši, pošteniji, manje korumpirani i transparentni glavni grad.
Zagreb danas izgleda zapušteno, prljavo, neodržavano, smeće smrdi po ulicama, ne odvozi se, gotovo sve je poskupjelo a usluga je lošija. Kupuju se stare njemačke podrtine od tramvaja. Veliki i obećavani projekti su se pretvorili i farbanje ulica i klupa po parkovima.
Bandićevi poslovni partneri su ostali a novi nisu došli.
Ako mislite da vam je danas loše i da gore ne može…uvijek može gore.
Uvijek.
Kako lokalno tako i nacionalno.
Pripazite što želite, mogle bi vam se želje ostvariti.
