Postoje trenuci u kojima se novinarstvo nađe pred jednostavnim izborom: ili stati, priznati pogrešku i korigirati smjer – ili nastaviti tonuti dalje, bez obzira na činjenice. Čini se da smo u slučaju najnovije medijske obrade Sandre Vukovića svjedoci upravo ovom drugom scenariju.
Kontroverzna Mojmira Pastorčić večeras ponovno u studio dovlači Sandra Vukovića, alias “Silajdžića” – lika koji je u svom prvom televizijskom nastupu ispričao bajku da ga je kao petogodišnje dijete Hrvatska vojska držala u logoru u Makarskoj, iz kojeg ga je, pazite sad, spasio UN.
Priča toliko suluda da vrijeđa i minimum inteligencije, ali savršeno uklopljena u narativ koji se već godinama gura s istih adresa.
Ovoga puta Pastorčićka, vjerojatno uz logističku i ideološku potporu aktivistice Milene Zajović, ide korak dalje: pokušava javnosti prodati tezu da je službena policijsko-pravosudna evidencija – laž.
Da se razumijemo: potpuno je nebitno je li Vuković pravomoćno osuđen za svako od navedenih djela ili “samo” za neka. Činjenica je da postoji javni, ozbiljan i neizbrisiv dosje koji uključuje:
- oružanu pljačku
- oružane incidente
- opiranje policiji
- posjedovanje narkotika
- krivotvorenje i druga kaznena djela
Takvi se ljudi ne deportiraju iz SAD-a zbog tvitova ili “hejta”, nego zbog godina odluka američkih federalnih institucija i sudova. Ono čemu svjedočimo nije novinarstvo, nego bizarna i agresivna negacija realnosti.
Usporedbe radi: kada se vjeroučitelj Ivan Pokupec verbalno sukobio sa susjedom zbog ometanja posjeda, mediji su ga bez pitanja i bez ikakve provjere prikazali kao Charlesa Mansona s križem.
Sada, međutim, imamo deportiranog kriminalca za kojeg na službenim stranicama američkih vlasti piše da je evidentiran i uhićivan za opasna kaznena djela – i isti ti mediji od njega rade žrtvu, sveca i dokaz “fašizacije Zapada”.
Pastorčić i Zajović nas, bez imalo srama, pokušavaju uvjeriti da:
- američke vlasti lažu
- sudovi lažu
- policijske evidencije su izmišljene
- problem su, naravno, Hrvati – jer “hejteri”
Zašto to rade?
Zato što ne mogu stati. Jer su predaleko otišli. Jer agenda mora ići dalje, pa makar se gazile činjenice, dokumenti i elementarna logika.
Sandro Vuković u toj priči nije protagonist. On je potrošna roba. Sredstvo. Rekvizit. Alat.
Cilj je jedan: uvjeriti javnost da je Donald Trump novi Hitler, da u Americi vlada fašizam, a da su istina i činjenice – kolateralna šteta.
Ovo više nije ni sramota, ni profesionalni pad. Ovo je otvorena propaganda, u kojoj se novinarstvo koristi kao platforma za širenje lažnih narativa i suludih ideoloških konstrukata.
Izvor:Marin Vlahović
