Obično se lansiraju rakete. No, u hrvatskom prostoru lansiraju se – ankete. Razne. Skupi se na “hrpu” ekipa (njih 5, 6) autora ili autorica (ili možda i neizjašnjenih ili neodlučnih), pa krenu smišljati provokativna i sugestivna pitanja. Njih će, kada dođe povoljan društveno-politički trenutak, lansirati u prostor svekolike hrvatske javnosti. Bez brige. Osim krajnjih korisnika, doprijet će pitanja i do šire javnosti. U tome i jest bit provokacije.
Piše :Helena Mostarkić Gobbo za narod.hr
No, najprije će samima sebi ta “hrpa” (njih 5, 6) nazdraviti na kakvom, barem imaginarnom, crvenom tepihu. Jer, lansiranje ankete nije se dogodilo tek tako. Prethodila su mu dugoročno i pomno pripremana plodna tla. Uglavnom, dakako, financijske prirode.
Koji je krajnji cilj jedne ankete?
Krajnji cilj djelovanja dobrog dijela anketa zdrav razum vrlo brzo može naslutiti. To je – manipulacija. No, nije riječ samo o manipulaciji podataka, iako se i to lako “nacifra” nakon dobivenih rezultata. Svjedoci smo da neki anketari takvu praksu i javno priznaju.
No, sjetite se samo predizbornih anketa. O kojim se god izborima radilo. Nisu one tek plod kakvog sustavnog istraživanja stvarnog mišljenja biračkog tijela. Njihov krajnji cilj nipošto nije prezentirati realne podatke, nego isključivo one koji u tom trenutku odgovaraju financijski najpotkovanijima. Točnije, interesnim skupinama. Odnosno, onima koji takve ankete naručuju i masno plaćaju, da bi utjecali na svijest (i savjest?) građana.
Kad govorimo o interesnim skupinama, one se spretno poput jegulje provlače među neodlučnim umovima. A neodlučni umovi su iznimno važni. Među njih spadaju uglavnom nezainteresirani pojedinci koji se (naizgled ili istinski?) ne zamaraju svijetom oko sebe, nego “plutaju” živeći svoje živote bez jasnog stava o čemu god. Barem ne javno iznesenog stava.
Ali, brojnim anketarima najvažnija su skupina – djeca. Logično. Dječji umovi su spužve željne znanja, informacija i iskustava, pa ih anketari, na sve mile načine, pokušavaju pridobiti.
“Croatia, we HAVE a problem!”
Zašto su djeca omiljena targetirana skupina brojnih anketa, čak i onih koje na prvu ruku, a ni na desetu, s djecom uopće ne možete povezati? Zato što su djeca budućnost. Stoga anketari diljem svijeta pomno planiraju, suptilno djeluju i perfidno preuzimaju buduće kupce i korisnike proizvoda, usluga, ali i glasače za njihove izopačene svjetonazorske politike.
Nije njima do djece stalo. Ali su im potrebna u marketinške i ideološke svrhe.
Internet i društvene mreže, o kojima su djeca i mladi sve više ovisni, savršena su mjesta za porobljavanje mladih umova. No, pitanje je do koje ih mjere roditelji kontroliraju. I čine li to uopće.
I dok se, gotovo filmski, prisjećamo “Houston, we’ve had a problem”, ovdje gotovo nitko ne govori, a trebao bi vrisnuti: “Croatia, we HAVE a problem!”. Sada! Danas!
Medijski utjecaj kod onih koji će ankete lansirati nije zanemariv. Najbolji trenutni primjer su ankete povodom predsjedničkih izbora koji će se kod nas održati u prosincu ove godine. Sugestije mainstream medija u prvi plan guraju jedne te iste kandidate, dok se ostala imena rjeđe ili nikako ne spominju.
Agresivna medijska kampanja uvijek ide ukorak s političkom, društvenom i, iznad svega, ideološkom. Ne radi se samo o afirmativnim kampanjama. Dapače, medijske hajke usmjerene PROTIV određenih političkih, društvenih ili ideoloških skupina, najsnažnije su. I najskuplje, naravno.
Cijeli tekst možete pročitati na narod.hr .
