Ne može čovjek ni na godišnjem odmoriti oči, a da mu u njih ne bode istina o pljački stoljeća zvanoj – drugi mirovinski stup. Riječ je o obveznim mirovinskim fondovima (OMF) B kategorije, u koje se slijeva golemih 23 milijarde eura akumulacije hrvatskih radnika, a koji sve više taj novac šalju u – inozemstvo.
📌 2015. godine u inozemstvo su ulagali 14% novca, a danas 38%!
To znači da čak 8 milijardi eura hrvatske štednje gradi strana gospodarstva, dok Hrvatska ostaje kratkih rukava. Ako se ovaj trend nastavi – fondovi će uskoro više ulagati vani nego doma. To je politika na našu štetu, a na korist stranih banaka i globalnih špekulanata.
KOCKARNICA ZVANA „TRŽIŠTE KAPITALA“
Godinama su fond menadžeri tražili izmjene zakona kako bi mogli širiti pipke na strana tržišta. Prodavali su priču da će „budući umirovljenici imati koristi“ jer se tamo navodno više zaradi. Pa smo gledali kako je sve „puklo“ u Velikoj financijskoj krizi 2008., pa opet u vrijeme Plandemije 2021. – kad su fondovi bilježili gubitke i pad imovine.
Drugim riječima: igra se rulet s našim mirovinama. Kladionica, casino, nazovite kako hoćete. Umjesto sigurnosti – rizik. Umjesto stabilnosti – ovisnost o burzovnim mešetarima.
ZA KOGA RADE FONDOVI?
Odgovor je jasan: za strane banke. Sva društva za upravljanje OMF-ovima u vlasništvu su stranih financijskih divova. Oni su jedini koji konstantno dobro zarađuju. Umirovljenicima ostaje – mrvice.
Profesor Ivan Lovrinović podsjeća kako je još 2015. upozoravao da je drugi stup teški promašaj i da ga u cijeloj Europi više gotovo nitko nema – osim Hrvatske. Tražio je da ljudi mogu sami odlučiti hoće li prijeći u prvi stup (međugeneracijska solidarnost) ili treći stup (dobrovoljna štednja). Ali nitko nije slušao.
Umjesto toga, prošla Vlada je izmijenila zakone i dala zeleno svjetlo još većem izlijevanju hrvatske štednje preko granice. To je ta „modernost“ kojom nas Plenković i njegovi uvjeravaju da nam nikada nije bilo bolje.
OKUPACIJA KAPITALOM
Gotovo sve banke u Hrvatskoj su strane. One kontroliraju fondove, leasing, faktoring društva, osiguravateljske kuće. I sada – najveći dio naših mirovinskih doprinosa. To je ono što Lovrinović naziva okupacija kapitalom. A Tuđmanov slogan „hrvatska lisnica u hrvatskom džepu“ danas zvuči kao gorka ironija.
ŠTO NAS ČEKA?
Ako se nastavi izvoz hrvatskih mirovina u inozemstvo, a nova financijska kriza samo je pitanje dana – pitamo se: što će ostati budućim umirovljenicima?
Nažalost, oni koji bi prvi trebali braniti svoje interese – umirovljenici – najviše podržavaju vladajuću strukturu. A kad ostanu bez dostojne mirovine, preostaje im samo – voziti taksi ili raditi na blagajni.
– Drugi stup treba raskrinkati do kraja.
– Fondove vratiti u službu hrvatskog radnika.
– A hrvatski novac konačno uložiti u Hrvatsku.
Jer, kako je rekao Tuđman: „Hrvatska lisnica u hrvatskom džepu!
IZVOR:Ivan LOVRINOVIĆ
