Od doba Jugoslavije štednja nije bila tako devastirana kao zadnjih godinu-dvije. Sva štednja u bankama i velika većina mirovinske (najdugoročnije i najvažnije štednje).
U prosjeku oko 15% (prinos umanjen za inflaciju).
Štednja u dionicama je odgovorila izazovu vremena. Čak je i jadni Crobex (zajedno s dividendama) porastao u 5 godina preko 50% daleko nadmašivši inflaciju. U zadnjih godinu-dvije bi usporedba bila još brutalnija, ali recimo da želimo u vremenski okvir uzeti i prethodni pad Crobexa.
Vlasnici kapitala su u prosjeku kroz krizu prošli jako dobro – vlasnici kompanija ili oni kojima su dionice glavnina štednje.
Ljudi koji žive od plaće i imaju štednju u bankama ponekad teško razumiju kako to da im se u prosjeku imovina smanjila u krizi, a radili su puno i stresno, a bogatima u prosjeku povećala, čak i ako nisu radili.
Procjenjujem da kad se magla slegne, da će nejednakosti biti puno veće, prvenstveno zbog suludih politika u doba korone. Jer sjećate se kako su rekli da je inflacija zbog Ukrajine i plina – sad kad su plin, a i neke druge ključne sirovine, ispod razina prije krize, cijene ne padaju.
Zanimljivo, zar ne?
Inače, čini li se i vama da su ljudi sve nervozniji?
Izvor: Nenad Bakić
