Operacija Tigar je oslobodilačka operacija Hrvatske vojske tijekom Domovinskog rata. Operacija je trajala od 4. – 13. srpnja 1992., a cilj je bio izvršiti deblokadu Dubrovnika.
Radi se o jednoj od najzahtjevnijih operacija na tom području o čemu svjedoči i veliki broj poginulih i ranjenih hrvatskih branitelja.
Operacija „Tigar“ je napadna i oslobodilačka akcija Hrvatske vojske kojom je izvršena potpuna deblokada Dubrovnika. Tom akcijom je Hrvatska vojska izbila na na dominantne kote oko Dubrovnika i tako u potpunosti otklonila opasnost napada na grad.
Prvotni i početni cilj operacije „Tigar“ bio je ovladati visovima iznad Dubrovnika, a osobito Golubovim Kamenom, ogromnom stijenom koja na 422 m nadmorske visine dominira ovim krajem. Kontrolom Golubovog Kamena neprijateljska vojska je imala kontrolu jedine prometnice prema Dubrovniku.
Tu najzahtjevniju zadaću je dobila 3. bojna 4. brigade koja je više puta napadala Golubov Kamen zbog vrlo jakog otpora neprijatelja, a na kraju ga i osvojila. Istovremeno smjelim napadom koji je vodio pokojni heroj Andrija Matijaš Pauk zauzeto je izuzetno važno topničko uporište Uskoplje.
Istovremeno 1. brigada je napredovala iz Slanog prema rubovima Popovog polja i njegovim dominantnim kotama, dok je 2. Brigada zauzela srpsko uporište Ivanicu.
Pratile su ih pričuvne postrojbe kao strateške rezerve i preuzimale položaje, te istovremeno čuvale bokove.
Napadna djelovanja su se najvećim intenzitetom vršila do 13. srpnja 1992. godine kad su uglavnom završile pješačke borbe i napredovanje HV, a uslijedili su žestoki topnički udari JNA i četnika, uz povremene pješačke protunapade od kojih je najopasniji bio 15. kolovoza 1992. godine kad je zamalo pao Osojnik, koji je dominatna kota s koje se može napadati Dubrovnik.
Takvi udari i protuudari su se događali sve do 20. listopada 1992. godine, odnosno do početka iskrcavanja u Cavtat i oslobađanja Konavala, ali bez pomicanja linije sukoba.
