Nevjerojatna je ta nebriga vladajućih za hrvatski jezik kada se kao narod dičimo svojom bogatom i raznolikom tradicijskom duhovnom, jezičnom, folklornom i inom kulturnom baštinom. Stoga pod hitno trebamo Zakonom zaštititi hrvatski jezik radi sadašnjeg i budućih naraštajima, koji će imati osnovu za obraniti od svih nasilja što mu prijete sada i u budućnosti, jer je vlastiti jezik potvrda postojanja i opstanka hrvatskog naroda.
Poštovani gospodine Ministre,
dok obilježavamo 30. obljetnicu diplomatskih odnosa između Kanade i Hrvatske, moramo se prisjetiti 31. obljetnice uvođenja hrvatskog jezika na Sveučilište za diplomatske studije (Foreign Language Training Program), pri Ministarstvu vanjskih poslova Kanade u Ottawi.
S ponosom mogu reći da sam još 1991. godine zajedno sa suprugom kod kanadskih parlamentaraca lobirala za ukidanje tzv. srpskohrvatskog jezika i uvođenje tečaja hrvatskog jezika i kulture za kanadsko diplomatsko osoblje. Promjena je odobrena nakon kanadskog priznanja Republike Hrvatske i ponuđeno nam je da izradimo program nastave „Hrvatskog jezika, kulture i običaja“. Već u jesen 1992. godine započelo je prvo predavanje, a polaznici su bili uglavnom diplomatski službenici koji su se pripremali za posao u kanadskoj Misiji u Zagrebu, ali i drugi zainteresirani službenici kanadskog Ministarstva vanjskih poslova. Time je Kanada postala prva zemlja u svijetu koja je svom diplomatskom osoblju omogućila učenje hrvatskog jezika. (Pogledajte priložene informacije na str. 3 i 4).
Godine 1997. godine, iz razloga koji su preopširni da bi ih ovdje navela, Sveučilište je tražilo pismenu potvrdu Veleposlanstva RH u Ottawi da je hrvatski jezik službeni jezik u Hrvatskoj. Osobno sam posjetila hrvatsko veleposlanstvo u Ottawi kako bih dobila potrebnu potvrdu i doživjela sam šok! Tadašnja službenica koja je obnašala dužnost otpravnika poslova, Kolinda Grabar Kitarović, odbila je izdati takvu potvrdu uz obrazloženje da hrvatski jezik nije bio priznat od američkog Kongresa i da veleposlanstvo ne može potvrditi da je hrvatski službeni jezik u Republici Hrvatskoj!
Prošlog mjeseca, gospodine Radman, rekli ste nešto slično na Globalnoj Hrvatskoj. Na pitanje zašto hrvatska Vlada ne poduzme nešto da Austrija, Vaša najbliža zemlja suradnica, promijeni naziv iz srpskohrvatskog u hrvatski na razini sveučilišta, jer prema sadašnjem nazivu, studenti koji studiraju hrvatski jezik i književnost dobivaju diplomu za srpskohrvatski jezik i srpskohrvatsku književnost. Odgovorili ste da to ne ovisi ni o Vama ni o Hrvatskoj, da to mora promijeniti sama Austrija.
Vaš me je odgovor šokirao!
Ako smo moj suprug i ja, kao obični građani, bez političke titule i moći, uspjeli napraviti takvu promjenu na razini kanadskog državnog ministarstva, a Vi kao ministar u hrvatskoj Vladi kažete da se to ne može učiniti, prisiljena sam zaključiti da Vas nije briga ili da ne postoji politička volja to mijenjati.
Još je sramotnija činjenica da Vaše ministarstvo više od 30 godina zanemaruje status Hrvata u Sloveniji koji nemaju službeno priznanje nacionalne manjine, i nemaju pravo na nikakve povlastice nacionalne manjine, a istovremeno, sve te godine, Slovenci u Hrvatskoj uživaju sva prava nacionalnih manjina?
Hrvati u svijetu žele biti odgovorni građani Hrvatske i graditi domovinu svojim glasom, ne samo novčanom pomoći koja u Hrvatsku stiže u velikim iznosima. Nama je to, nažalost, onemogućeno jer hrvatska Vlada stalno odbija uvesti elektroničko glasovanje, a što je norma u drugim razvijenim zemljama.
Za slobodnu Hrvatsku koja je omogućila i Vama mjesto Ministra vanjskih poslova, najzaslužnije su dvije skupine hrvatskog naroda: hrvatski branitelji i hrvatski iseljenici! No, već punih 25 godina Vlada u Zagrebu gazi i jedne i druge!
Želim da s Vašeg posjeta Kanadi i kanadskim Hrvatima ponesete poruku hrvatskoj Vladi: hrvatsko iseljeništvo nije tako zgaženo, niti je podijeljeno po političkim strankama kao Domovina. Hrvatsko iseljeništvo je i dalje jedinstveno i složno, vođeno samo jednom ideologijom, a to je slobodna i demokratska Hrvatska, A Bušići među nama, i u nama, spremni su – ako treba, i ponovno u borbu za bolju i pravedniju Hrvatsku!
Katarina Pejaković, književnica, Vancouver[
Zapanjujuća je nebriga hrvatskih vladajućih „elita“ za hrvatski jezik kao osnovnim obilježjem identiteta hrvatskog naroda.
Po Ustavu RH članak 12.
U Republici Hrvatskoj u službenoj je uporabi hrvatski jezik i latinično pismo.
U pojedinim lokalnim jedinicama uz hrvatski jezik i latinično pismo u službenu se uporabu može uvesti i drugi jezik te ćirilično ili koje drugo pismo pod uvjetima propisanima zakonom.
Međutim ta ustavna odrednica treba biti potvrđena Zakonom o hrvatskom jeziku kojim se regulira njegova službena i javna uporaba .
Tog Zakona ni nakon 31 godinu od priznanja RH NEMA, a već se godinama ukazuje na nezadovoljavajući položaj hrvatskog jezika u javnom prostoru.
Izvor: hrvatskepraviceblog.com
