Diljem Kine, i u najvećih gradovima Pekingu i Šangaju, izbili su prosvjedi u velikom izljevu neslaganja zbog politike nulte stope tolerancije na širenje Covida koja uključuje česte karantene i zatvaranje. Nakon tri godine od početka pandemije građani su sve manje spremni trpjeti takve rigorozne mjere koje su i kod nas zagovarali i brojni domaći(i inozemni) oštromjeraši.
U Kini zaključavaju i čak zavaruju ulazna vrata stambenih zgrada u sklopu ‘zero COVID’ strategije tamošnjeg režima.
Svaki tren očekujemo javljanje poznate hrvatske kazališne glumice s tvrdnjom kako joj vlada daje sve što treba za život, nema veze što su vrata zavarena. Ali još ništa.
Očekivao sam pohvale kineskom režimu od domaćih bakospasitelja, ali ni to nisam dočekao. Odjednom kineska učinkovitost više nije predmet divljenja. Što reći, pogotovo o ovima iz inozemstva koji su i nama htjeli nabiti lockdowne i prekinuti školovanje naše djece?
Kinezi trenutno ne rade ništa što prije nisu radili a što primjerice nisu radili u Australiji, Novom Zelandu ili Kanadi. Kinezi ‘kinezijaju’ kao i svaki drugi dan u godini, ali prosječnom je Europljaninu to odjednom “fuj fuj”. On želi samo malo totalitarizma, taman koliko je to normalno.
