Na današnji dan 1993. godine poginuo je jedan od ratnih heroja, jedna od legendi HVO-a, Mario Hrkać – Ćikota.
Život je položio u okolini Sovića kod Jablanice u borbama protiv Armije BiH.
Zapovjednik Kažnjeničke bojne od 15. kolovoza 1992. po kojem je 83. domobranska pukovnija iz Širokog Brijega nazvana njemu u čast nikad se nije predavao višestruko nadmoćnijim protivnicima i oni koji ga se sjećaju tvrde da je unatoč mladosti bio zapovjednik kojeg se poštivalo i zahvaljujući kojem su dobivene mnoge teške bitke.
Upravo su Ćikota i njegovi suborci išli na najteže terene, vraćali teritorije i linije koje drugi nisu mogli držati, a nemoguće je bilo zamisliti ijednu akciju HVO-a bez njega u prvim redovima.
Njegova borba bila je simbol hrabrosti hrvatskog vojnika, primjer kako se čuva i voli svoj narod.
VITEZ ĆIKOTA
Ratnika rodila je mati,
Domovino morala bi znati.
Ti ga majci bez milosti uze,
ostavi joj samo bol i suze!
Kad bi mogla ova pjesma moja
opjevati tog najvećeg heroja,
što za narod ne žali života,
Maria Hrkaća zvanog Ćikota!
Pisao bi, nikad stao ne bi,
a znao bi duboko u sebi,
da ni jedna pjesma moja,
ne može opjevat tolikog heroja!
Bez imalo straha na licu,
prikriži se, poljubi šahovnicu,
gordo poput jarbola stoji,
prkosi smrti jer je se ne boji!
Ali smrt uzima heroje
baš zato što je se ne boje!
I kao da je čekala njega,
viteza sa Širokog Brijega!
Uzela je tijelo i ništa više,
velikim slovim u povijesti piše
i ostat će pisano nakon svega:
VITEZ ĆIKOTA SA ŠIROKOG BRIJEGA!!!
Velimir Velo Raspudić
