Presudom Županijskog suda u Zadru broj 10 Gž-657/2021-2 Sanja Modrić i Novi list osuđeni su zbog širenja lažnih vijesti protiv Mislava Kolakušića, a ocjena suda je da su pokazali posebnu ustrajnost u širenju netočnih informacija javnosti. Sud je također utvrdio da su osuđeni lažne informacije objavljivali isključivo s namjerom da o sucu Kolakušiću stvore pogrešnu i negativnu sliku.
Nakon što je otišla iz Novog lista, Sanja Modrić nastavila je pisati negativne kolumne o Kolakušiću. Ovoga puta na portalu Telegram u vlasništvu sina medijskog tajkuna i bivšeg vlasnika Europapress holdinga, Nine Pavića.
Ovako o Kolakušiću piše Modrić:
‘Tip je sa svojim sumanutim političkim idejama i koncepcijama zavalio skoro 112 tisuća punoljetnih osoba, većinom poštenih građana koji maštaju o boljoj Hrvatskoj.’.
A o kakvoj to Hrvatskoj Modrić sanja, moglo se nekada čitati u partijskom glasniku Borba a sada se može pročitati u njenim kolumnama na Telegramu koji su u vlasništvu obitelji propalog medijskog tajkuna Ninoslava Pavića.
Tko je Sanja Modrić?
Sanja Modrić (Zagreb, 1954.) komparativnu književnost i engleski diplomirala na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Specijalizacije: American Society of Newspaper Editors Scholarship (SAD, 1993.) i Michigan Journalism Fellowship (SAD, 1998.). U novinarstvu je od 1979. (Borba, Slobodna Dalmacija, Novi list, Tjednik), od 1998. u Jutarnjem listu kao urednica unutrašnje politike, pomoćnica odnosno zamjenica glavnog urednika.
Sanja Modrić za vrijeme Vlade Ive Sanadera pisala je u Jutarnjem listu, tada ga podržavajući, zatim od 2010. godine počinje pisati za Novi list, a od 2015. njezini se tekstovi mogu naći na Autografu a sada na Telegramu.
Ono što je nekada bila Mila Štula (bivša žena Vanje Špiljka) to je danas u hrvatskom novinarstvu – Sanja Modrić.
Prvo se treba zapitati: tko je ona, odakle joj pravo da kao u vrijeme dok je žarila i palila u raznim jugoslavenskim medijima i tada također s još više pjene na ustima, pisala svoje sastavke kao “general Kadijević” uopće na bilo koji način može bilo kome u Hrvatskoj držati lekcije.
Ako tko treba odbaciti hipokriziju, onda je to ona. Ako se tko ponaša kao da je popio svu pamet svijeta, onda je to ona. Ako je tko bahat i narcisoidan, onda je to ona. Ako je tko umišljena veličina, onda je to ona.
Ova novinarka nikako ne može shvatiti da više ne živi i radi u Jugoslaviji, kad je mogla mljeti praznu slamu, proganjati one koji slave Božić, pa je svojevremeno napisala i ovo: “I tako kod nas svaki Božić bude zatrovan porukama s oltara od kojih ti se kosa diže na glavi i umjesto da krijepe, obasjavaju, pridobivaju za ljudskost i općenito čine život podnošljivim”… Zatim se “naša Štula” pita, kao da je pobjegla iz neke psihijatarske ustanove:”..gdje samo nalaze takve nakaradne fraze kojima se služe u Božje ime, gdje sve to smišljaju i na koga li se ugledaju u svom bijesu”.
