3. veljače 1922. – Preminuo fra Didak Buntić
Otac Hercegovine, Mojsije ili spasitelj sirotinje kako ga narod prozva fra Didak, krsnog imena Franjo, Buntić rođen je u Paoči, župa Gradnići, 9. listopada 1871. u obitelji Mije Buntića i Matije r. Stojić.
Školovanje započinje 1882. u Gradnićima, nastavlja na Širokom Brijegu 1883., a završava na Humcu 1890. godine.
Studij filozofi je i teologije pohađa u Innsbrucku od 1890. do 1895. godine. Sveučilište u Innsbrucku bilo je odlučna etapa njegova duhovnog razvoja. Bogoslovni fakultet, kao i konvikt Canisianum, primali su samo najbolje studente iz Europe i iz Amerike. Fra Didaku je to bila najbolja prilika, uz studij, da upozna ljude, misli i težnje suvremenog svijeta.
Nakon završenog studija u Innsbrucku fra Didak se vraća na Široki Brijeg, u kolijevku svoje Provincije, koju će uzdići i izgraditi u najvažnije središte zapadne Hercegovine. U gimnaziji na Širokom Brijegu predaje grčki i latinski pune 24 godine: od 1895. do 1919. godine.
Od godine 1905. kada je postavljen temeljni kamen fra Didak vodi radove na izgradnji crkve na Širokom Brijegu. Ona je postala najveći i najtrajniji spomenik veličine njegova duha. Dana 4. svibnja 1911. postavljen je za ravnatelja Širokobriješke gimnazije i širom otvorio vrata vanjskim đacima iz seljačkih obitelji.
Osnivao je hrvatske seljačke škole koje su radile od 1911. do 1917. godine.
Fra Didak Buntić i gladna djeca iz Hercegovine 1917.
U vrijeme I. svjetskog rata spasio je od sigurne smrti tisuće izgladnjele hercegovačke djece odvevši ih u Slavoniju. Godine 1917. i 1918., uslijed suše i slaba uroda, mnoge su obitelji jedva sastavljale kraj s krajem.
Većina muških radno sposobnih već je bila na fronti. Zabilježeno je da su ljudi umirali od gladi.
Fra Didak Buntić je organizirao akciju spašavanja hercegovačke djece od gladi. Mnoštvo djece je prevezeno u Slavoniju i Srijem gdje su ostali te 1917., a neki još i godinu-dvije.
Uz pomoć prijatelja, 9. srpnja 1919. osnovao je u Zagrebu konvikt za srednjoškolce i studente rodom iz Hercegovine. Dana 27. svibnja 1919. izabran je za provincijala hercegovački franjevaca i sa Širokog Brijega preselio u franjevački samostan u Mostaru.
Preminuo je u 51. godini života u Čitluku na blagdan sv. Blaža 3. veljače 1922. godine. Pokopan je 5. veljače 1922. godine u čitlučkom groblju Podadvor, gdje je njegovo tijelo počivalo do 1938. godine kada je neraspadnuto preneseno u crkvu na Širokom Brijegu.
Izvor:Brotnjo.info
