“Dok sam nož povlačio udesno po njezinu vratu, čuo se vrlo tihi zvuk koji je proizvodio nož u mojoj ruci sijekući kožu na njenu vratu”, samo je jedna rečenica iz stravičnog priznanja Slobodana Kovačevića, ubojice četveročlane obitelji Čengić.
Na žalost, na današnji dan, 1992. godine dogodio se još jedan stravičan zločin nad Hrvatima. Ovaj put od strane četničkih zločinaca.
18. siječnja, 32 su godine od zvjerskog ubojstva četveročlane obitelji Čengić: Drage (39) i Nevenke (32) te njihovih maloljetnih sinova Slobodana (11) i Gorana (5) koje su 1992. u zločinačkom pohodu ubili pripadnici srpskih paravojnih postrojbi.
Tog crnog datuma 1992. godine četveročlanu obitelj Čengić u zaseoku Šašići kod Ervenika zvjerski su u podrumu obiteljske kuće ubili, a potom zapalili pripadnici tzv. “Krajinske milicije”.
Upozorenje, čitati nastavak teksta može uzrokovati nelagodu i psihičke posljedice
Prema svjedočenjima tijekom provedenog istražnog postupka, Damir Travica i Slobodan Kovačević taj su dan upali u kuću obitelji Čengić nakon povratka s pogreba jednom srpskom vojniku, navodno poginulom u skradinskom zaleđu. Počeli su svoj osvetnički pohod uvredama i provokacijama, a potom su u obiteljskoj kući rafalima pokosili Dragu i njegova 11-godišnjeg sina Slobodana, gdje su ih počinitelji ovoga zločina i zapalili.
Nevenka je zaklana nedaleko od obiteljske kuće, dok je u naručju držala ustrijeljenog četverogodišnjeg Gorana.
