Čini se da je brzina napredovanja talibana u Afganistanu iznenadila mnoge, regionalna gradska središta padaju poput domina. Pobunjenici su očito u naletu, a afganistanska vlada bori se zadržati vlast.
Ovaj tjedan je procurilo jedno američko obavještajno izvješće koje procjenjuje da bi Kabul mogao biti napadnut u roku od nekoliko tjedana te da bi vlada mogla pasti u roku od 90 dana. Kako se to dogodilo tako brzo, pita se BBC.
Američka obećanja danas se čine prazna
SAD i njihovi saveznici u NATO-u proveli su najveći dio posljednjih 20 godina obučavajući i opremajući afganistanske sigurnosne snage. Brojni američki i britanski generali tvrdili su da su stvorili moćniju i sposobniju afganistansku vojsku. Obećanja koja se danas čine prilično prazna.
Afganistanska vlada trebala bi u teoriji i dalje imati prednost zbog veće snage koju ima na raspolaganju. Afganistanske sigurnosne snage broje više od 300.000 ljudi, barem na papiru. To uključuje afganistansku vojsku, zračne snage i policiju. No u stvarnosti su uvijek postojali problemi s ispunjavanjem regrutacijskih ciljeva.
Korozivni učinci korupcije u vojsci
Afganistanska vojska i policija imaju povijest velikih žrtava, dezerterstava i korupcije. Neki su beskrupulozni zapovjednici zadržavali za sebe plaće vojnika koji jednostavno nisu postojali – takozvani “vojnici duhovi”. U svom posljednjem izvješću Kongresu SAD-a, posebni glavni inspektor za Afganistan (SIGAR) izrazio je ozbiljnu zabrinutost zbog korozivnih učinaka korupcije i ukazao na upitnu točnost podataka o stvarnoj snazi postrojbi.
Jack Watling s Royal United Services Institutea (RUSI) kaže da čak ni sama afganistanska vojska nikada nije bila sigurna koliko zapravo ima vojnika. Osim toga, kaže da je bilo problema s održavanjem opreme i moralom. Vojnici se često šalju na područja gdje nemaju plemenskih ili obiteljskih veza. To je jedan od razloga zašto su neki možda tako brzo napustili položaje bez borbe.
Uopće se ne zna koliko talibana ima
Brojnost talibana još je teže odrediti. Prema američkom Centru za borbu protiv terorizma u West Pointu, procjene ukazuju na temeljnu snagu od 60.000 boraca. Uz druge milicijske skupine i pristaše, taj bi broj mogao premašiti 200.000.
No, dr. Mike Martin, bivši časnik britanske vojske koji govori paštunski i koji je pratio povijest sukoba u Helmandu, u svojoj knjizi “An Intimate War” upozorava na opasnosti definiranja talibana kao jedinstvene monolitne skupine. Umjesto toga, on kaže da su talibani bliži koaliciji nezavisnih vođa koji su labavo i najvjerojatnije privremeno međusobno povezani. Napominje da je i afganistanska vlada podjednako podijeljena lokalnim frakcijskim motivima. O povijesti Afganistana govori da su obitelji, plemena, pa čak i vladini dužnosnici prelazili na drugu stranu, često kako bi osigurali vlastiti opstanak.
Afganistanska vlada trebala bi imati prednost u pogledu financiranja i naoružanja. Dobila je milijarde dolara za vojničke plaće i opremu, uglavnom iz SAD-a. U svom izvješću iz srpnja 2021. godine, SIGAR je rekao da je više od 88 milijardi dolara potrošeno na sigurnost Afganistana. No proročanski je dodano: “Na pitanje je li taj novac dobro potrošen, u konačnici će odgovoriti ishod borbi na terenu.”
Talibani s razlogom ciljano napadaju pilote
Afganistanske zračne snage trebale bi osigurati kritičnu prednost na bojnom polju. Međutim, postoje stalno problemi s održavanjem i posadama svojih 211 zrakoplova, što je postalo još izraženije kad su talibani počeli ciljano napadati pilote. Zrakoplovstvo nije u stanju odgovoriti na zahtjeve zapovjednika na bojištu. Otuda nedavna umiješanost američkih zračnih snaga u borbe oko gradova poput Lashkar Gaha, koji su se našli pod napadom talibana. Još uvijek nije jasno koliko će dugo SAD biti spreman pružati tu podršku.Tekst se nastavlja ispod oglasa
Talibani su se često oslanjali na prihod od trgovine drogom, ali su imali i potporu izvana, ponajviše od Pakistana. U novije su vrijeme talibani zaplijenili oružje i opremu od afganistanskih sigurnosnih snaga, uključujući borbena vozila, noćne nišane, strojnice, minobacače i topništvo, mahom američke proizvodnje. Afganistan je već bio zatrpan oružjem nakon sovjetske invazije, a talibani su pokazali da čak i oni najgrublji mogu pobijediti mnogo sofisticiranije snage. Prisjetimo se smrtonosnog učinka improviziranih eksplozivnih naprava na američke i britanske snage. To lokalno znanje i razumijevanje terena bili su njihova prednost.
Koordinirani plan
Unatoč raznolikoj prirodi talibana, neki i dalje vide dokaze o koordiniranom planu u njihovu nedavnom napretku. Ben Barry, bivši brigadir britanske vojske, a sada viši suradnik na Institutu za strateške studije, priznaje da je talibansko napredovanje možda oportunističko, ali dodaje: “Kad bismo pisali plan kampanje, teško bih došao do nečega boljeg od ovoga.”
On ukazuje na fokus talibanskih napada na sjeveru i zapadu, a ne na njihova tradicionalna južna uporišta, s više regionalnih središta u njihovim rukama. Talibani su također zauzeli ključne granične prijelaze i kontrolne točke, uskraćujući vladi u Kabulu prijeko potrebne carinske prihode. Također su pojačali ciljano ubijanje ključnih dužnosnika, aktivista za ljudska prava i novinara. Polako, ali sigurno brišući neke male dobitke ostvarene u posljednjih 20 godina.
Talibani pobjeđuju i u propagandnom ratu
Što se tiče strategije afganistanske vlade, to je sve teže definirati. Obećanja da će povratiti sav teritorij koji su zauzeli talibani zvuče sve više šuplje. Barry kaže kako se čini da postoji plan za zadržavanje većih gradova. Afganistanski komandosi već su raspoređeni kako bi spriječili pad Lashkar Gaha u Helmandu. Ali koliko dugo mogu izdržati?
Afganistanske specijalne snage relativno su male, oko 10.000 ljudi, i već su rastegnute. Čini se također da talibani pobjeđuju u propagandnom ratu i širenju narativa. Barry kaže da je njihov zamah na bojnom polju podigao moral i dao im osjećaj jedinstva. Nasuprot tome, afganistanska vlada je bila u defenzivi, svađala se i otpuštala generale.
Napori SAD-a i NATO-a čine se uzaludnima kao i napori Sovjeta prije njih
Situacija svakako izgleda pesimistično za afganistansku vladu. No, Jack Watling iz RUSI-ja kaže da unatoč tmurnim izgledima, situaciju još može spasiti politika. Ako vlada pridobije plemenske vođe, kaže Watling, još uvijek postoji šansa za pat-poziciju. Isto misli i Mike Martin koji ukazuje na povratak bivšeg vojskovođe Abdula Rashida Dostuma u Mazar-i-Sharif kao značajan trenutak. On je već počeo sklapati dogovore.
Ljetna ratna sezona uskoro će završiti i počet će afganistanska zima, što će otežati manevar snagama na terenu. Još je moguće da će do kraja godine doći do zastoja pa će afganistanska vlada zadržati Kabul i niz većih gradova. Plima bi se čak mogla preokrenuti ako se talibani razjedine.
No trenutačno se čini da su napori SAD-a i NATO-a da uspostave mir, sigurnost i stabilnost u Afganistanu bili uzaludni kao i napori Sovjeta prije njih, zaključuje BBC.
