Poučavajući mnoštvo Isus će: “Čuli ste da je rečeno: Ljubi svoga bližnjega, a mrzi neprijatelja. A ja vam kažem: Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone da budete sinovi svoga oca koji je na nebesima, jer on daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima i da kiša pada pravednicima i nepravednicima. Jer ako ljubite one koji vas ljube, kakva li vam plaća? Zar to isto ne čine i carinici? I ako pozdravljate samo braću što osobito činite? Zar to isto ne čine i pogani? Budite, dakle, savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski.” Mt 5,43-48
Mnogi su od Isusovih slušatelja prezirali carinike i pogane. Ipak, on im kaže da, ako ne ljube svoje neprijatelje, nisu ništa bolji od onih koje preziru. To je oštra lekcija za nas sada kao što je bila i tada. Ako ćemo iskreno, nema li baš nikoga koga prezirem?
Zašto bismo voljeli svoje neprijatelje i molili za one koji nas progone? To nam je činiti stoga što Bog tako čini i tako trebamo činiti ako se zovemo djeca Božja. A kao njegovoj djeci zapovjeđeno nam je da budemo “savršeni”. Savršenstvo se sastoji u tome da ljubimo kao što Bog ljubi, bez iznimki i uvjeta. Molit ću milost da tako mogu činiti, prenosi hkm.hr.
Božja je ljubav bezuvjetna i proširuje se i na neprijatelje. To provocira fine kategorije i osobna shvaćanja koja prevladavaju u životu. Jedino s njegovim srcem možemo voljeti na način koji je čovjeku nemoguć.
Svetost znači oponašati Boga i nastojati biti velikodušan što je više moguće. Trebamo djelovati kao što Bog čini ljubeći sve, pravedne ili nepravedne, dobre ili loše. Njegovo su milosrđe i dobrota “radikalni, nesrazmjerni i krajnje skandalozni”. Jesam li ja malo oprezniji?
Ljubav prema neprijateljima prisutna je samo u kršćanstvu. To je najteža stvar na svijetu i jedino je Isusov primjer u muci čini mogućom za nas. Ako ne ljubimo neprijatelje u sebi još nemamo kraljevstva Božjega.
Bože, tvoja je ljubav ljubav druge vrste prema nama. Ti jednostavno ljubiš svakoga, dobroga i lošega. I mene voliš na isti način. Bez obzira što ja učinio to te neće spriječiti da me manje voliš. Ako bih vjerovao u to postojala bi nada u ljubav prema drugima na isti način kao što i ti činiš odnosno kao što ti ljubiš.
Oprostiti neprijatelju jedna je od najtežih stvari u životu. Ogorčenost je razumljiva kada se prema nekome loše i nepravedno postupalo. Ono što znamo jest da što više mognemo oprostiti, to postajemo slobodniji. Primjer Isusove ljubavi i oproštenja na križu može nam pomoći da učinimo male korake na putu oproštenja u našemu životu. Ponekad nam i svijest da Bog voli i druge može pomoći da na druge gledamo s ljubavlju, tolerancijom i suosjećanjem.
Nadahnut Isusovim riječima sjetit ću se svih ljudi u koje nemam povjerenja. Stavit ću ih pred Boga i, ako mogu, molit ću da ih blagoslovi. Ako ne mogu, molit ću za milost da im mogu željeti dobro.
Mislit ću na ljude u svojoj zajednici i molit ću za njih. Isto tako, molit ću i za sve one kojima je pomoć potrebna.
