Kad god se u Hrvatskoj dogodi incident, mediji koji sebe vole zvati “mainstreamom” imaju jednu jedinu refleksnu reakciju – posegnu za istim vokabularom kojeg je Komunistička partija Jugoslavije forsirala još 1970-ih.
“Hapšenje”, “fašisti”, “ustaše”, “huligani”, “teror”…
To je jezik jedne bivše države, jedne bivše ideologije i jedne bivše tajne policije. Ali taj žargon, potpuno mrtav u ostatku svijeta, u Hrvatskoj je i dalje živ – zahvaljujući medijima koji djeluju u Hrvatskoj, ali nisu hrvatski.
Dovoljno je pogledati sinoćnju naslovnicu 24 sata: golema crna slova, panika, moralni linč, etiketiranje cijelog naroda kroz incident nekoliko mladića. I sve to – naravno – uz predsjedničku potporu njihovog kolumnista Miljenka Jergovića koji slavodobitno poručuje: “Ovo su novine u kojima pišem! Slobodni od mraka!”
Da, slobodni od mraka – ali zato duboko uronjeni u retoriku CK SKJ.
Zašto Hrvati čitaju medije koji ih mrze?
Dok god Hrvati otvaraju stranice ovakvih medija, ti mediji imaju moć stvarati probleme, dizati moralne panike i upravljati političkim narativima.
Dok god ih Hrvati čitaju, “ustaše” i “fašizam” bit će glavne teme.
Jer to je njihov proizvod. Bez toga – oni ne postoje.
To nisu hrvatski mediji. To su neprijateljski mediji unutar Hrvatske, koji koriste hrvatski jezik, hrvatske kioske i hrvatsku publiku – ali ne služe hrvatskom društvu.
Zašto baš takav jezik? Zato što dolazi s istog mjesta
Nigdje na Zapadu nećete čuti da novine govore o “hapšenju” – to je čist balkanski, jugoslavenski i beogradski žargon.
Nigdje na Zapadu novine ne bi na prvoj stranici cijeli narod proglasile “nasilnim fašistima”.
Nigdje u svijetu takve kvalifikacije ne prolaze kao profesionalno novinarstvo.
Ali u Hrvatskoj prolaze, jer se ovdje, već desetljećima, “mainstream” gradi na jugoslavenskim kadrovima, jugoslavenskim manirima i jugoslavenskom mentalitetu. I – naravno – na jugoslavenskom žargonu.
Tko stvarno stoji iza 24 sata?
Hrvatska javnost to jedva zna, jer se o tome sustavno šuti, ali vrijedi reći jasno: „24 sata“ je dio Adria Media Grupe – čije je sjedište u Beogradu.
Dakle, dok naslovnice u Zagrebu viču „hapšenje“, „fašisti“ i „ustaše“, urednički i poslovni centri iz kojih takva terminologija dolazi – nalaze se istočno od Bajakova.
To objašnjava sve:
• zašto koriste KPJ rječnik koji je u modernom novinarstvu izumro
• zašto je narativ uvijek isti – Hrvati su problem
• zašto je svaki hrvatski nacionalni interes automatski ekstremizam
• zašto se svaki incident koristi kao alat za propagandu
Kako poraziti toksičnu ideologiju?
Vrlo jednostavno. Prestati ih čitati.
Bez publike – nema moći.
Bez klikova – nema panike.
Bez Hrvata – nema “ustaša”.
Većina “mainstream” medija u Hrvatskoj nisu hrvatski mediji – nego strane PR firme koje posluju na hrvatskom tržištu. A tko ih financira, tko ih drži i tko ih usmjerava – to je tek priča za sebe.
Priča koju će se jednom morati otvoriti do kraja.
Do tada –ne hranite zvijer.
crodex.net
