Od osnivanja američkih Federalnih rezervi prije više od jednog stoljeća, svaki veliki kolaps financijskog tržišta namjerno je izazvan iz političkih motiva od strane središnje banke. Situacija nije ništa drugačija ni danas, budući da očito Fed SAD-a djeluje svojim oružjem kamatnih stopa kako bi srušio ono što predstavlja najveći spekulativni financijski mjehur u ljudskoj povijesti, balon koji je sam stvorio. Događaji globalnog sloma uvijek započinju na periferiji, poput propasti austrijskog Creditanstalta iz 1931. ili Lehman Brosa u rujnu 2008. Odluka Fed-a od 15. lipnja da nametne najveće pojedinačno povećanje kamatnih stopa u gotovo 30 godina jer su financijska tržišta već u krahu, sada jamči globalnu depresiju i još gore.
Volumen mjehura “jeftinih kredita” koji su Fed, ECB i Bank of Japan stvorili kupnjom obveznica i održavanjem gotovo nultih ili čak negativnih kamatnih stopa bez presedana već 14 godina, nadilazi maštu. Financijski mediji to pokrivaju svakodnevnim besmislicama, dok se svjetska ekonomija priprema, a ne za takozvanu “stagflaciju” ili recesiju.
Ono što dolazi sada u nadolazećim mjesecima, osim dramatičnog preokreta politike, najgora je ekonomska depresija u povijesti do danas. Hvala, globalizaciji i Davosu, navodi William F. Engdahl u svojoj najnovijoj analizi ekonomskih okolnosti koje izravno i drastično pogađaju cijeli planet.
Globalizacija
Politički pritisci koji stoje iza globalizacije i stvaranja Svjetske trgovinske organizacije na temelju trgovinskih pravila Bretton Woods GATT-a s Marakeškim sporazumom iz 1994., osigurali su da napredna industrijska proizvodnja Zapada, posebice SAD-a, može “pobjeći” izvan vlastitih granica, odnosno “outsourcati” se, ili kako se to drugačije kaže, izmjestiti proizvodnju u zemlje s ekstremno niskim plaćama.
Nijedna zemlja nije imala ili ponudila više koristi od Kine, u kasnim 1990-ima. Naime, Kina se pridružila Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji 2001. godine i od tada su kapitalni tokovi sa Zapada u kinesku proizvodnju bili nevjerojatni. Isto tako je bilo i gomilanje duga u kineskim dolarima. Sada se ta globalna svjetska financijska struktura temeljena na rekordnom dugu počinje raspadati.
Kada je Washington namjerno dopustio financijski kolaps Lehman Brothersa u rujnu 2008., kinesko je vodstvo odgovorilo panikom i odobrilo neviđeni kredit lokalnim vlastima za izgradnju infrastrukture. Neki od njih bili su djelomično korisni, poput mreže brzih željeznica. Neki od njih bili su očito rasipni, poput izgradnje praznih “gradova duhova“.
Za ostatak svijeta, kineska potražnja bez presedana za građevinskim čelikom, ugljenom, naftom, bakrom i sličnim bila je dobrodošla, jer su se strahovi od globalne depresije povukli. Ali potezi američkog Feda i ECB-a nakon 2008., kao i njihovih vlada, nisu učinile ništa u rješavanju sustavnog financijskog zlostavljanja velikih svjetskih a privatnih banaka na Wall Streetu i Europi, kao i u Hong Kongu.
Nixonova odluka iz kolovoza 1971. da odvoji američki dolar, svjetsku rezervnu valutu, od zlata, otvorila je vrata globalnim tokovima novca. Sve popustljiviji zakoni koji pogoduju nekontroliranim financijskim špekulacijama u SAD-u i inozemstvu nametani su na svakom koraku, od Clintonovog ukidanja Glass-Steagallove odluke po nalogu Wall Streeta u studenom 1999.
To je omogućilo stvaranje mega-banaka toliko velikih da ih je vlada proglasila “prevelikima da podbace” (engl. too big to fail). To je bila prijevara, ali je stanovništvo u to povjerovalo i spasilo ih stotinama milijardi novca poreznih obveznika.
Od krize 2008. Fed i druge velike globalne središnje banke stvorile su kredite bez presedana, takozvani “helikopterski novac”, za spašavanje glavnih financijskih institucija. Zdravlje realnog gospodarstva nije bio cilj.
U slučaju Fed-a, Banke Japana, ECB-a i Banke Engleske, ukupno 25 trilijuna dolara ubrizgano je u bankarski sustav kupnjom obveznica putem “kvantitativnog popuštanja”, kao i sumnjive imovine poput hipotekarnih vrijednosnih papira tijekom proteklih 14 godina.
Kvantitativno ludilo
Ovdje su stvari počele teći u jako lošem smjeru. Najveće banke s Wall Streeta, kao što su JP MorganChase, Wells Fargo, Citigroup ili u Londonu HSBC ili Barclays, posudile su milijarde svojim glavnim korporativnim klijentima. Zajmoprimci su zauzvrat koristili sredstva za likvidnost, ne za ulaganje u novu proizvodnu ili rudarsku tehnologiju, već za napuhavanje vrijednosti dionica svoje tvrtke, takozvani otkup dionica, nazvan “maksimiziranje vrijednosti za dioničare“.
BlackRock, Fidelity, banke i drugi investitori voljeli su ovu besplatnu vožnju. Od početka popuštanja Fed-a 2008. do srpnja 2020., oko 5 trilijuna dolara uloženo je u takve otkupe dionica, stvarajući najveći rast burze u povijesti. Sve je u tom procesu postalo financijski.
Korporacije su u razdoblju od 2010. do 2019.:
- isplatile 3,8 trilijuna dolara dividendi.
- Tvrtke poput Tesle koje nikada nisu ostvarile dobit postale su vrjednije od Forda i GM-a zajedno.
- Kriptovalute kao što je Bitcoin dosegnule su procjenu tržišne kapitalizacije od preko 1 trilijuna dolara do kraja 2021.
- Uz slobodan protok novca Fed-a, banke i investicijski fondovi ulagali su u visokorizična područja s visokim profitom kao što su bezvrijedne obveznice ili dugovi tržišta u razvoju na mjestima poput Turske, Indonezije ili, da, Kine.
Era kvantitativnog popuštanja nakon 2008. i nulte kamatne stope Fed-a dovela je do apsurdne ekspanzije duga američke vlade. Od siječnja 2020. Fed, Banka Engleske, Europska središnja banka i Banka Japana ubrizgale su ukupno 9 trilijuna dolara kredita s gotovo nultom stopom u svjetski bankarski sustav.
Od promjene politike Feda u rujnu 2019., to je omogućilo Washingtonu da poveća javni dug za nevjerojatnih 10 trilijuna dolara u manje od 3 godine. Zatim je Fed ponovno tajno spasio Wall Street kupnjom američkih državnih obveznica i hipotekarnih vrijednosnih papira za 120 milijardi dolara mjesečno, stvarajući ogroman mjehur obveznica.
Nesmotrena Bidenova administracija počela je dijeliti bilijune u takozvanom poticajnom novcu za borbu protiv bespotrebnih blokada gospodarstva. Savezni dug SAD-a porastao je s podnošljivih 35% BDP-a 1980. na više od 129% BDP-a danas.
Samo je kvantitativno popuštanje Fed-a, otkup trilijuna američkog državnog i hipotekarnog duga, te kamatne stope blizu nule to omogućile. Sada je Fed to počeo opuštati i povlačiti likvidnost iz gospodarstva QT-om ili pooštravanjem, plus povećanjem kamatnih stopa. Ovo je namjerno. Ne radi se o posrnulom Fed-u koji pogrešno procjenjuje inflaciju.
Energija pokreće kolaps
Nažalost, Fed i drugi središnji bankari lažu. Povećanje kamatnih stopa ne liječi inflaciju. To se radi kako bi se prisilno stavilo pod nadzor planetarna bogatstva, svjetsku imovinu, to je stvarno bogatstvo, bilo da se radi o nekretninama, obradivom zemljištu, proizvodnji robe, industriji, čak i vodi.
Fed jako dobro zna da inflacija tek počinje harati globalnom ekonomijom. Ono što je jedinstveno je da sada mandati Zelene energije u cijelom industrijskom svijetu po prvi put pokreću ovu inflacijsku krizu, nešto što Washington, Bruxelles ili Berlin namjerno ignoriraju.
Globalne nestašice gnojiva, snažni skokovi cijena prirodnog plina i gubici opskrbe žitaricama zbog globalne suše ili eksplozivnih troškova gnojiva i goriva ili rata u Ukrajini, jamče kako ćemo, najkasnije u vrijeme žetve od rujna do listopada, proći kroz globalnu dodatnu eksploziju cijena hrane i energije. Sve su te nestašice rezultat promišljene politike.
Dapače, izvjesna je daleko gora inflacija, zbog patološkog inzistiranja vodećih svjetskih industrijskih gospodarstava predvođenih antiugljikovodičnim programom Bidenove administracije. Taj program karakterizira zapanjujuća besmislica američke ministrice energetike koja je izjavila: “Kupujte E-automobile umjesto toga” kao odgovor na eksplozivne cijene benzina.
Slično tome, Europska unija odlučila je postupno izbaciti iz upotrebe rusku naftu i plin bez održive zamjene dok njezino vodeće gospodarstvo, Njemačka, zatvara svoj posljednji nuklearni reaktor i zatvara više elektrana na ugljen. Kao rezultat toga, Njemačka i druga gospodarstva EU doživjet će nestanak struje ove zime, a cijene prirodnog plina nastavit će rasti.
Samo u drugom tjednu lipnja u Njemačkoj su cijene plina porasle još 60%. I njemačka vlada pod kontrolom Zelenih i Zelena agenda Komisije EU nastavljaju gurati nepouzdane i skupe vjetroelektrane i sunce nauštrb daleko jeftinijih i pouzdanih ugljikovodika, osiguravajući neviđenu inflaciju predvođenu energijom.
Fed banka SAD-a je povukla okidač
S povećanjem kamatne stope Fed-a od 0,75%, najvećim u gotovo 30 godina, i obećanjem daljnjeg rasta, američka središnja banka sada je zajamčila kolaps ne samo mjehura američkog duga, već i velikog dijela globalnog duga nakon 2008. od 303 USD bilijuna. Rastuće kamatne stope nakon gotovo 15 godina znače kolaps vrijednosti obveznica. Naime, obveznice, a ne dionice, srce su globalnog financijskog sustava.
Hipotekarne stope u SAD-u sada su se udvostručile u samo 5 mjeseci na više od 6%, a prodaja kuća je već padala prije posljednjeg povećanja kamata. Američke su se korporacije rekordno zadužile zahvaljujući godinama iznimno niskih stopa.
Otprilike 70% tog duga ocijenjeno je nešto iznad statusa “smeće”. Taj korporativni nefinancijski dug iznosio je ukupno 9 bilijuna dolara u 2006. godini. Danas premašuje 18 bilijuna dolara. Sada veliki broj tih marginalnih tvrtki neće moći pretočiti stari dug u novi, a idućih mjeseci slijede stečajevi. Kozmetički div Revlon upravo je proglasio bankrot.
Visoko spekulativno, neregulirano kripto tržište, predvođeno Bitcoinom, propada jer ulagači shvaćaju da tamo nema pomoći. Prošlog studenog kripto svijet je imao vrijednost od 3 trilijuna dolara. Danas iznosi manje od polovice tog iznosa, a slijedi još veće urušavanje.
Čak i prije posljednjeg povećanja kamatne stope Fed-a, vrijednost dionica američkih megabanki izgubila je oko 300 milijardi dolara. Sada sa zajamčenom daljnjom paničnom prodajom na burzi kako globalni ekonomski kolaps raste, te su banke unaprijed programirane za novu tešku bankovnu krizu u nadolazećim mjesecima.
Kao što je američki ekonomist Doug Noland nedavno primijetio, “Danas postoji ogromna “periferija” krcata “subprime” junk (smeće) obveznicama, zajmovima s polugom, kupi sada-plati kasnije, auto, kreditnim karticama, stambenim i solarnim sekuritizacijama, franšiznim zajmovima, privatnim kreditima, kripto kreditima, DeFi itd.
Masivna infrastruktura se razvila tijekom ovog dugog ciklusa, kako bi potaknula potrošnju u visini desetaka milijuna, dok je financirala tisuće neekonomičnih poduzeća. “Periferija” tržišta je tako postala sustavna kao nikad prije. I stvari su počele pucati.”
Savezna vlada će sada smatrati kako su njeni troškovi kamata za korištenje rekordnih 30 trilijuna dolara saveznog duga daleko skuplji (zbog rasta kamata). Za razliku od Velike depresije 1930-ih kada je savezni dug bio gotovo nikakav, danas je vlada, posebno nakon Bidenovih proračunskih mjera, na granici. SAD postaje ekonomija Trećeg svijeta. Ako Fed više ne otkupljuje bilijune američkog duga, tko će? Kina? Japan? Nije vjerojatno.
Razduživanje mjehura i svjetske okolnosti
S obzirom da Fed sada nameće kvantitativno pooštravanje, povlači desetke milijardi u obveznicama i drugoj imovini mjesečno, kao i podiže ključne kamatne stope, financijska su tržišta započela razduživanje. Vjerojatno će biti trzavo jer ključni igrači poput BlackRocka i Fidelityja žele kontrolirati ovaj smjer razduživanja. Ali smjer je jasan.
Do kraja prošle godine ulagači su posudili gotovo 1 trilijun dolara duga za kupnju dionica. To je bilo za vrijeme tržišta u usponu. Sada vrijedi suprotno i zajmoprimci s maržom prisiljeni su dati više kolaterala ili prodati svoje dionice kako bi izbjegli neispunjenje obveza. To hrani nadolazeći krah.
Uz kolaps i dionica i obveznica u nadolazećim mjesecima, odlazi privatna mirovinska štednja desetaka milijuna Amerikanaca u programe poput 401-k. Zajmovi za automobile po kreditnim karticama i drugi dugovi potrošača u SAD-u narasli su u proteklom desetljeću na rekordnih 4,3 trilijuna dolara krajem 2021. Sada će kamatne stope na taj dug, osobito na kreditne kartice, skočiti s već visokih 16%. Neplaćanje tih kreditnih zajmova vrtoglavo će porasti.
Izvan SAD-a ono što ćemo sada vidjeti, dok su Švicarska nacionalna banka, Bank of England, pa čak i ECB prisiljeni slijediti povećanje stopa Fed-a, je globalna grudva neispunjenih kreditnih obveza, bankrota, usred sve veće inflacije koju kamatne stope središnjih banaka nemaju snage kontrolirati.
Oko 27% globalnog nefinancijskog korporativnog duga drže kineske tvrtke, procijenjenog na 23 trilijuna dolara. Još 32 trilijuna dolara korporativnog duga drže kompanije iz SAD-a i EU-a. Sada je Kina usred svoje najgore gospodarske krize u 30 godina i malo je znakova oporavka. Budući da SAD, najveći kupac Kine, pada u gospodarsku depresiju (pada potražnja za kineskim robama), kineska kriza može se samo pogoršati. To neće biti dobro za svjetsku ekonomiju.
Italija, s državnim dugom od 3,2 trilijuna dolara, ima dug prema BDP-u od 150%. Samo su negativne kamatne stope ECB-a spriječile da to eksplodira u novoj bankarskoj krizi. Sada je ta eksplozija unaprijed programirana unatoč umirujućim riječima Lagarde iz ECB-a.
Japan je s razinom duga od 260% najgora od svih industrijskih nacija i nalazi se u zamci nulte stope s javnim dugom većim od 7,5 trilijuna dolara. Jen sada ozbiljno pada i destabilizira cijelu Aziju.
Srce svjetskog financijskog sustava, suprotno uvriježenom mišljenju, nisu burze. To su tržišta obveznica — državne, korporativne i agencijske obveznice. Ovo tržište obveznica gubi na vrijednosti jer je inflacija skočila, a kamatne stope porasle od 2021. u SAD-u i EU-u.
Globalno to uključuje oko 250 trilijuna dolara vrijednosti imovine, što je svota koja, sa svakim povećanjem kamata FED-a, gubi sve više na vrijednosti. Posljednji put kada smo imali tako veliki preokret u vrijednostima obveznica bilo je prije četrdeset godina u eri Paula Volckera s kamatama od 20% da se “istisne inflacija”.
Kako cijene obveznica padaju, tako pada i vrijednost kapitala banaka. Takvom gubitku vrijednosti najviše su izložene velike francuske banke uz Deutsche bank u EU, uz najveće japanske banke.
Vjeruje se da su američke banke poput JP MorganChase nešto manje izložene velikom krahu obveznica. Velik dio njihovog rizika skriven je u izvanbilančnim izvedenicama i slično. Međutim, za razliku od 2008., danas središnje banke ne mogu ponoviti još jedno desetljeće nultih kamatnih stopa i QE-a.
Posljedica i/ili rješenje (pomno isplanirano)
Ovog puta, kao što su upućeni poput bivšeg čelnika Banke Engleske Marka Carneyja primijetili prije tri godine, kriza će se iskoristiti da se svijet prisili da prihvati novu digitalnu valutu središnje banke. Svijet u kojem će sav novac biti centralizirano izdavan i kontroliran. To je također ono što ljudi iz Davos WEF-a misle pod svojim Velikim resetiranjem. Neće biti dobro. Globalni planirani financijski tsunami upravo je počeo.
