“Car je gol!” Ovaj „crni“ naslov, koji se odnosi na Veliku Britaniju ali i Zapad u cjelini, nije prenesen iz nekog ruskog ili kineskog medija, već utjecajnog britanskog The Telegraph-a. Konkretno, njegovog članka od 1. kolovoza, autorice Sherelle Jacobs.
On jasno ukazuje kako se na zapadu događa svojevrsni „prijelom“. Gotovo pa katarza – kada je riječ o sve kritičnijem stanju na globalnoj geopolitičkoj sceni i sigurnosnim i drugim rizicima koje on u sebi nosi, a kojima se sve teže izmaknuti i pronaći izlaz. Taj se „prijelom“ odnosi na pokušaj prebacivanja barem dijela odgovornosti za novonastalo stanje s „dežurnih krivaca“ (Moskva, Peking i njihovi saveznici) i na one „u svom dvorištu“.
Za sada se to događa uglavnom na medijskoj i oporbeno-političkoj razini. Pri tom je važno naglasiti, kada je riječ o medijima – da sve više takva upozorenja stižu iz „pera“ analitičara i komentatora tzv. mainstream medija, ne samo u Velikoj Britaniji, već i u SAD-u, pa i u EU. Poglavito u smislu davanja prostora i onim upućenim gostima iz svijeta politike i biznisa koji imaju krajnje neugodne opservacije prema vladajućim elitama i njihovim političkim potezima.
Tako se u tekstu spomenutog britanskog medija i njegove autorice kaže da se nalazimo u „ljetu prije oluje“. I da se „s cijenama energije koje će porasti do neviđenih visina, približavamo jednom od najvećih geopolitičkih potresa“ prošlih desetljeća. „Daleko većeg reda veličine od onih koji su uslijedili nakon financijskog sloma 2008., koji su potaknuli prosvjede koji su kulminirali pokretom Occupy i Arapskim proljećem“. Ali većeg i od velikog „naftnog šoka“ iz 1970-ih, „koji je srušio tri britanske administracije, četiri desetljeća mamio Ameriku u bliskoistočnu močvaru i izazvao raspad SSSR-a“.
Iz vrlo dramatično sročenog teksta vrijedi istaknuti i slijedeće konstatacije: „Zapad ne može izbjeći ovaj Armagedon. U određenom smislu, naprotiv, postat će njegov epicentar, a Velika Britanija – sama jezgra.“
„Izgrađen na mitovima i samodopadnosti, tehnokratski sustav Europe i Amerike se urušava. Njegova legenda o osnivanju, koja je obećavala uspješno spajanje nacionalnih država u jedinstvenu svjetsku vladu s jedinstvenim opskrbnim lancima, pretvorila se u poučnu parabolu o opasnostima globalizacije.“
„Usprkos svim pokušajima da se sukob u Ukrajini prikaže kao svojevrsni “crni labud”, skok cijena osnovnih proizvoda u nestabilnom svijetu bio je sasvim predvidljiv. A sada se ljudi pitaju zašto čelnici nisu smislili nikakve planove za nepredviđene situacije. S obzirom na to koliko neiskorištenih rezervi plina, nafte i ugljena ima u svijetu. EU je bila neaktivna. A Putin ne samo što nije dozvolio ujedinjenje tržišta regije, nego je na sve moguće načine potkopavao njezine ionako ograničene mogućnosti“. Navodi se u tekstu britanskog The Telegrapha.
Kao odgovor na „ovaj fijasko“, S. Jacobs navodi „desetljeća lažnih zaključaka i političkih pogrešaka elita“, koje su „nakon financijskog sloma … uvjerile javnost da prihvati …štednju: biračima je rečeno da dio krivnje za krizu snose i oni sami…“. Ali, navodi se dalje, „ovoga puta elite ne mogu pobjeći od odgovornosti“.
Iako se u tekstu, kao zemlje u kojima bi mogle izbiti prve pobune navode Njemačka i Francuska, Velika Britanija je ona „koja bi mogla postati bačva baruta Europe“. Zašto?
Pa zato što, kako stoji u tekstu, Brexit nije dobro iskorišten. Britanski potrošači mogli bi biti najviše pogođeni krizom, a inflacija u zemlji je najveća u čitavoj grupi zemalja G7. Autorica teksta u The Telegraph-u jednostavno konstatira: „car je gol“.
I teško da nije u pravu. U potpunosti se slažemo da je “car potpuno gol”.
Izvor: geopolitika.news / Zoran Meter
