Hrvatska i danas, 18. studenoga 2025., obilježava Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje – dan koji u sebi nosi svu težinu razaranja, ali i svu snagu pobjede, ljubavi i zahvalnosti prema gradu heroju.
Iako je ovaj državni blagdan uveden 2019. godine, pijetet prema Vukovaru u hrvatskoj je svijesti prisutan od samog završetka rata. Malo je mjesta u Europi čije se ime izgovara s tolikim poštovanjem kao što Hrvati izgovaraju ime Vukovar.
Što danas obilježavamo?
Obilježavamo slom herojske obrane grada 18. studenoga 1991., kada su nakon gotovo tromjesečne opsade pripadnici JNA i srpskih paravojnih postrojbi ušli u ratnu bolnicu i započeli masovna zlostavljanja, odvođenja i pogubljenja.
Toga dana završava najkrvavija bitka Domovinskog rata, a počinje otvoreni teror nad ranjenicima i civilima.
Procjenjuje se da je u napadu na Vukovar život izgubilo oko 3.600 branitelja i civila, dok se sudbina više od dvjesto njih i danas ne zna. Oko 22 tisuće ljudi je prognano, a tisuće su prošle kroz logore, mučenja i premlaćivanja.
Kolone sjećanja 2025.: Hrvatska ponovno stoji uz Vukovar
Ovogodišnja Kolona sjećanja, kao i ranijih godina, započinje ispred Nacionalne memorijalne bolnice Vukovar, uz sudjelovanje branitelja, obitelji poginulih, državnog vrha i tisuća ljudi iz cijele Hrvatske i inozemstva.
Ljudi u tišini prolaze put od bolnice do Memorijalnog groblja žrtava Domovinskog rata, pale svijeće na mjestu masovne grobnice na Ovčari i odaju počast hrvatskim junacima. Vukovar, i 34 godine nakon tragedije, ostaje mjesto na kojem Hrvatska potvrđuje svoju zahvalnost i identitet.
Bitka koja je promijenila hrvatsku povijest
Bitka za Vukovar započela je u ljeto 1991., a 25. kolovoza smatra se početkom otvorenog, sveobuhvatnog napada. Srpski plan bio je zauzeti grad za najviše tjedan dana, no hrvatski su branitelji izdržali 87 dana.
Agresor je imao više od:
- 37.000 vojnika
- 700 tenkova
- 500 oklopnih transportera
- 428 topničkih oruđa
S druge strane, u gradu je bilo oko 2.000 branitelja, pripadnika Hrvata, ali i Srba, Mađara, Rusina i drugih nacionalnosti. Među njima je i Francuz Jean-Michel Nicolier, mučen i ubijen na Ovčari.
Branitelji, nedovoljno opremljeni i gotovo bez vanjske pomoći, zaustavili su stotine tenkova, posebno na Trpinjskoj cesti – „groblju tenkova“.
Temelje obrane grada postavio je Tomislav Merčep. Zapovjednik obrane bio je Mile Dedaković – Jastreb, a nakon premještaja u Vinkovce dužnost preuzima Branko Borković – Mladi Jastreb.
U Borovu naselju istaknuo se Blago Zadro, poginuli heroj Trpinjske ceste, čije ime i danas simbolizira hrabrost i požrtvovnost.
Njihova imena , ali i imena još stotina vukovarskih Heroja, stoje uz bok najvećih hrvatskih ratnih zapovjednika – kao svjedočanstvo o nevjerojatnoj snazi i hrabrosti ljudi koji su svojim životima branili hrvatsku slobodu.
Slom obrane i početak stradanja
Početkom listopada 1991. padaju Lužac i Bogdanovci, a Vukovar ostaje odsječen. Granatiranja neprestano razaraju grad – dnevno pada više od 7.000 projektila.
Bolnica ostaje bez struje, vode, lijekova i sanitetskog materijala, no liječnici i sestre do posljednjeg dana spašavaju živote u nemogućim uvjetima.
Kada 18. studenoga srpske snage ulaze u bolnicu, započinje najveći ratni zločin na području Hrvatske.
Na Ovčari je dva dana kasnije ubijeno više od 200 ranjenika i civila, među njima i 18 djelatnika bolnice.
Zločini koji vape za pravdom
Od Borova naselja, preko skladišta Velepromet, do okolnih sela – područje Vukovara preplavljeno je masovnim grobnicama, mučilištima i logorima. Mnoge žene su silovane, ljudi odvođeni u nepoznato, a tisuće su prošle kroz logore Stajićevo, Sremsku Mitrovicu, Begejce i druge.
Prema podacima Ministarstva branitelja još se oko 500 osoba iz Vukovarsko-srijemske županije i dalje vodi kao nestalo.
Zašto je Vukovar važan 2025. jednako kao i 1991.?
Jer je Vukovar dokaz da sloboda nije dana – nego izborena.
Jer je Vukovar savjest hrvatskoga naroda.
Jer bez Vukovara nema ni hrvatske države kakvu danas živimo.
U vremenu kada se mnoge vrijednosti relativiziraju, kada se zločini nastoje prikriti ili umanjiti, Vukovar podsjeća da je istina jedina trajna kategorija.
A istina je jednostavna:
Hrvatska je opstala zahvaljujući onima koji su u Vukovaru dali sve – i više od toga.
