Zoran Vukman slobodni je i neovisni mislilac, novinar, pisac, prevoditelj, publicist te analitičar političkih, društvenih i religijskih fenomena. U nastavku donosimo njegov tekst u kojoj je u samo nekoliko redaka opisao trenutno ”nakaradno” stanje društva i opasnosti nametanja rodne ideologije.
Genderizam je kao ideologija jedan od tumora na tkivu zapadne civilizacije. Uzroci su kompleksni kao i kod svakog tumora. Uništavanje zdravih stanica mora dovesti do kolapsa i smrti organizma ako se nešto radikalno ne promijeni. Agitatori i propagatori genderomanije (konfuzije spolova i diktature homoseksualnog mentaliteta) koliko god vjerovali da imaju moć promijeniti i modelirati čovjeka, slijepi su i jednostrani u pogledu poznavanja psihologije i naravi ljudi.
Svaki normalan čovjek prirodno tendira tradicionalnom obliku života, potreba je oca i majke, i obitelji, i bližnjih, i podrške i razumijevanja, formiranja i duhovnog i društvenog i etničkog identiteta a da se ne slomi pred svakom krizom kroz koju mora proći. U naravi čovjeka i muškarca nije “tetkasto” ponašanje, i ne samo da treba čvrsto tlo pod nogama i nebeski svod nad sobom, ne samo da je potreban i egzistencijalnog, i esencijalno-metafizičkog, nadasve ljubavi (ali ne falše ljubavi koja je opravdanje da čini što hoće, pa to naziva ljubavlju, nego ljubavi koja se dokazuje u konkretnom životu kao bliskost i požrtvovnost) – nego čovjek treba i primjere junaštva.
Nije slučajno od antičkih vremena u čovjekovu dušu i srce usađen i tragički i epski doživljaj svijeta. Društvo i narod bez muževnih heroja ali i onih “malih”, svakodnevnih junaka koji nose egzistenciju i život u “običnosti”, žene i muškarci koji radosno i jednostavno žive svoje živote, podižu djecu, koji na koncu podnose i razne protivštine života, trpe nepravde i ne gube vjeru ni nadu – oni su svjetlo, luč, krijesnice u tamnoj noći.
“Tetkasta” gej svijest ne može biti stup civilizacije, jer ona je neronovski destruktivna, odbojna i na koncu – nedarovita, ma koliko nam se htjela homoseksualna kultura (teatar, film, moda, književnost…) prikazati ingenioznom, ona je u svojoj biti estetika izopačenosti, maska kukavičluka i konfuzija identiteta.
Ljudi koji mrze sebe i sve oko sebe kad im se rasprši dugina utopija – onda postanu prokazivači, zavidnici, ljubomornici, blasfemičari, zlobnici, jer sve što žive je – laž. Distopija utemeljena na rodnoj konfuziji, lišeni i epskog i metafizičkog, prizemni, frustrirani, skloni uništenju svega što preziru kao – tradiciju. Za njih ne postoji jučer, danas je sve, a sutra kao pripada njima. A ne pripada im ništa više od trenutne opsjene.
Izvor :FB Zoran Vukman
