OPTUŽNICA PROTIV BIVŠEG AUSTRIJSKOG KANZELARA KURZA I NJEZINA PORUKA NAMA U HRVATSKOJ
Uskoro će biti godina dana od afere INA u kojoj je ukradena milijarda kuna. Nitko iz navedene afere nije u istražnom zatvoru, a iste strukture uspjele su napraviti već novu mega-aferu, koju poznajemo kao aferu HEP plin.
Isto tako će uskoro biti godina dana od željezničke nesreće kod Novske, u kojoj su poginula tri naša sugrađana.
U Hrvatskoj se odavno više ne govori ni o aferi INA, gotovo da se više i ne govori o aferi HEP plin, a o željezničkoj nesreći uopće se nije ni govorilo. O činjenici, da su u sva ova tri događanja sudjelovale osobe iz sustava Plenkovićevog tajkuna, PPD-ovca Pavla Vujnovca, vlada zavjet šutnje.
Hrvatskim građanima, mediji i društveni moćnici nameću dokazanu laž da se mi u Hrvatskoj moramo pomiriti s lopovlukom, nepravdom, nepotizmom – jednostavno, mi jesmo formalno dio Europske unije, ali nam nameću da smo u stvarnosti osuđeni na balkansku močvaru, to jest, na malu skupinu bogatih i ogromnu većinu obespravljenih i siromašnih?!?!
No, pogledajmo racionalno činjenice iz kojeg se razloga u Hrvatskoj zakoni ne poštuju, što jest temeljni razlog nepravde i korupcije.
Sljedeći slučaj nam daje odgovor o našoj stvarnosti.
U petak je objavljeno kako je sud u Beču potvrdio optužnicu protiv bivšeg austrijskog kancelara Sebastiana Kurza, te je za listopad zakazao suđenje.
Austrijski ga tužitelji optužuju da je lagao pred istražnim povjerenstvom u Parlamentu, te mu prijeti do tri godine zatvora.
Protiv Kurza se vodi još jedna istraga, o tome da je novcima poreznih obveznika naručivao lažne ankete, te podmićivao medije da ih objavljuju kao istinite.
Znači, koristiti porezna sredstva kako bi se korumpiralo medije i naručivalo lažne ankete, te lagati pred parlamentarnim povjerenstvom, jesu u uređenim državama kaznena djela. A kako se ove radnje tretiraju u Hrvatskoj?
O laganju pred Saborom, počevši od Mesića, Sanadera, do Milanovića i Plenkovića, mogli bismo napisati knjige. Međutim, protiv nijednog od navedenih nije podignuta nikakva optužnica.
Korumpiranje, pak, medija, koje trenutno vrši Plenković, neviđeno je na području Europe posljednjih desetljeća – naravno, bez ikakvih institucionalnih posljedica.
Jesu li Austrijanci pametniji od Hrvata? Ili su glupi zato što primjenjuju zakone, i što njihov ”DORH” procesuira njihove političke činitelje?
Onaj tko ovo ne razumije (ili se pravi slijep), zna ili mora znati da je preduvjet uređenog društva (te time povezanog društvenog napretka i blagostanja građana) vladavina prava, to jest, poštivanje zakona te profesionalno i zakonito i jednako djelovanje državnih institucija prema svim građanima.
Austrijanac ima tri ili četiri puta veću plaću, može ostvarivati pravo na vrtić ili zdravstvenu zaštitu, može si priuštiti dva puta na godinu otputovati na godišnji odmor te svoja prava može ostvariti pred sudom (ili tijelom državne uprave) neovisno o svom materijalnom statusu, porijeklu ili bilo kojem drugom kriteriju.
Stanje u našoj Hrvatskoj je, pak, takovo da nepravdu možemo nazvati društveno-političkom zakonitošću, i to u svim segmentima društva.
Tu nepravdu mediji, kao i relevantne političke snage, proglašavaju neminovnom i bez alternative, manipulirajući s javnošću i tvrdeći da mi u Hrvatskoj ne znamo i ne možemo drugačije.
Isto tako, nejednakost pred zakonom nameće se hrvatskim ljudima kao nešto normalno. Najbolji primjer te nejednakosti jest Ovršni zakon, koji krši elementarna ljudska prava hrvatskih građana te su obični ljudi izloženi doslovno brutalnom cipelarenju banaka i lihvarskih agencija, dok su istovremeno milanovićevsko-plenkovićevske strukture donijele zakon o pred-stečajnoj nagodbi, po kojemu se administrativnim odlukama opraštaju porezi.
Dakle, milijarde poreznih sredstava nisu naplaćene u državnu blagajnu, jer je nekakav Milanović, Slavko Linić, Zdravko Marić ili Plenković nekome oprostio njihove porezne obveze.
U prijevodu, Mesićevom tajkunu Ivanu Ergoviću iz Našice cementa oprosti se na desetke milijuna eura, dok će se istovremeno za nekoliko tisuća eura, po Ovršnom zakonu, otimati ljudima imovina čija je vrijednost 20 ili 30 puta veća.
Ovo stanje u Hrvatskoj nije samo nepravedno, ono je, naravno, nezdravo za društvo, te sprječava bilo koji pozitivni društveni razvoj, jer ubija, primjerice, poduzetnički duh među građanima. Naime, neovisno o svojoj sposobnosti ili marljivosti, malo tko će se usuditi ući u poduzetnički rizik, ako nema takozvano „zaleđe“.
Posljedica toga je da imamo dobar dio poduzetnika koji su nesposobni i gramzljivi, ali oni opstaju jer su uvezani s vladajućim strukturama. Izravna posljedica tog stanja jest niska gospodarska aktivnost, niske plaće, visoke cijene (zbog kartelskog, protupravnog udruživanja), te opća nepravda.
Hrvatska i Austrija imaju iste institucije. Austrija ima svoje tužiteljstvo, a mi imamo DORH, koji po zakonu trebaju sprječavati kriminal.
Znači, u Austriji na spoznaju o kršenju zakona Državni odvjetnik ulazi u ured kancelara, izuzima računala, dokumentaciju i mobitele. Kad se utvrdilo da je kancelar kršio zakone, otvorila se istraga.
Posljedica je da je šef vlade dao ostavku, i sada je optužen.
Plenković je svoj mandat počeo korupcijom, kupovinom bivšeg Milanovićevog šefa kabineta, zastupnika Sauche; Plenković je osobno i sa svojim prijateljima sudjelovao u kriminalnoj skupini BORG; sudjelovao je u kriminalnom zatvaranju sisačke rafinerije kako bi se hrvatska nafta jeftino izvozila u Mađarsku, tamo prerađivala, i onda skupo vraćala u Hrvatsku; kum Plenkovićevog Glavnog tajnika Katičića (inače predsjednik hrvatske odvjetničke komore) jedan je od glavnih aktera afere INA; Plenkovićeva uvezanost s Pavlom Vujnovcem više se ne može nazivati samo pogodovanjem predsjednika vlade jednom poduzetniku, jer djelovanje Plenkovića u korist PPD-a nije obična korupcija, već je riječ o bezumnom djelovanju, uopće više ne skrivajući kršenje zakona i omogućavanje pljačkaškog pohoda PPD-ovskih struktura.
Jer, afera HEP plin šokirala je i najveće optimiste, kao i sve u svijetu koji prate stanje u Hrvatskoj.
Plenković je omogućio PPD-u da kupuje plin za jedan eurocent, kako bi taj isti plin PPD prodavao Gradskoj plinari Zagreb za 106 eura, te je dogovorio sa zagrebačkim gradonačelnikom Tomislavom Tomaševićem (nesposobnim ideološkim ekstremistom) da će gubitak na tom apsurdnom lopovluku pokriti hrvatski porezni obveznici. Ovo je korupcija razine Kube i predrevolucionarnog diktatora Batiste.
Ovdje trebamo konstatirati da hrvatski porezni obveznici plaćaju DORH, koji – umjesto da progoni kriminal, on štiti kriminal; kao što je u opisanom navedeno.
U Hrvatskoj imamo i slučaj državnog Inspektora Andrije Mikulića, čije samo imenovanje jest bio kriminalan čin, iz razloga što g. Mikulić nije bio nepoznata osoba u Hrvatskoj, nego je u trenutku, kada ga je Plenković postavljao na tu dužnost, bilo poznato korupcionaško djelovanje Mikulića u slučaju kamenolom. Ovdje valja napomenut da je Mikulić u dubioznoj priči oko kamenoloma uspješno surađivao s ocem poznatog SDP-ovca Arsena Bauka.
Korupcionaška uvezanost ključnih političkih činitelja, slučajem Mikulić i Bauk nepobitno je dokazana!
Državni inspektorat je bitna institucija, te kada bi ona funkcionirala sukladno zakonima i europskim standardima, osnovne životne namirnice u Hrvatskoj bile bi minimalno za 50 do 70% jeftinije, građevinski segment ne bi bio u raspadu, te stotine tisuća građana ne bi napustilo Hrvatsku. Jer, Inspektorat u Hrvatskoj je postao institucija zadužena za stvaranje organiziranog nereda i zaštite uske skupine privilegiranih moćnika.
Dakle, imenovanje Mikulića, koji je u trenutku imenovanja bio kompromitiran, dokazuje da Plenkovićeva vlada upravlja Hrvatskom na temelju ucjena i korupcije.
Postoji i jedna institucija u Hrvatskoj koja se zove HAKOM, koja sukladno zakonu treba skrbiti za tržišni red u segmentu telekomunikacija.
Ova agencija se u Njemačkoj zove Bundesnetzagentur. Ona je prije nekoliko dana odbila zahtjev Njemačke pošte za povećanjem cijena poštanskih usluga.
U Hrvatskoj su, pak, svi tele-operateri dizali cijene, pa i sama Hrvatska pošta. Što je radio HAKOM? Ništa. Tko je profitirao? Krupni kapital. Tko je oštećen? Hrvatski građani.
A na čelu HAKOM-a je – ni manje ni više, nego – brat ministrice Nine Obuljen Koržinek.
Znači, HAKOM postoji kako bi brat Plenkovićeve ministrice mogao biti šef, a ne kako bi jedna državna agencija skrbila za zakonitost i interese hrvatskih građana.
Stanje u DORH-u, Državnom Inspektoratu ili HAKOM-u jest presjek stanja u svim segmentima hrvatskog društva.
Pojednostavljeno, državne institucije blokirane su i u potpunosti podređene ostvarivanju protupravnih i nemoralnih interesa vladajućih moćnika i njihovih trabanata.
Na slučaju bivšeg austrijskog kancelara Kurza, ili poštanskih usluga u Njemačkoj, vidljivo je kako je stanje u Hrvatskoj neprirodno i protivno interesima hrvatskih građana – a na navedenim slučajevima vidimo da se itekako može i drugačije.
Postoji dobar dio poštenih i čestitih ljudi koji su u zabludi i kažu – “ma, ne treba sve tako negativno gledati, ima kod Plenkovića, ili Milanovića, ili ove ili one stranke i dobrih stvari”.
Ovdje ću citirati jednog sveca čija će svetkovina biti za nekoliko dana, Svetog Augustina, koji je rekao ”ako je iz ljubavi, možete reći sve”. I upravo iz ljubavi prema svojem narodu i svojoj domovini, bez ikakvih negativnih primisli prema osobi, treba jasno reći da onaj tko krši zakon kako bi sebi ili nekome svome osigurao profit, nije pozitivna osoba, i ne čini pozitivne stvari za svoj narod. Ako Plenković, Milanović, Jandroković, Miroslav Šeparović, Davor Božinović i svi njihovi pomagači krše zakone, blokiraju rad državnih institucija, kako bi Todorić ili Martina Dalić, Branko Roglić ili Emil Tedeschi, Ante Vlahović ili Pavao Vujnovac, ostvarivali nepripadajuću zaradu, znajući da pritom nanose štetu običnom čovjeku, onda oni u sebi nemaju ništa pozitivno, već su izravna prijetnja hrvatskoj budućnosti.
Svi oni HDZ-ovci, koji mi se masovno obraćaju, trebaju se suočiti s činjenicom da je Plenkoviću, Jandrokoviću, Božinoviću do Hrvatske stalo kao meni do predlanjskog snijega. Jer, onaj tko ima mehanizme vlasti, što navedeni imaju, i te mehanizme koristi kako bi u Hrvatskoj dominiralo bezakonje, onda je on u potpunosti svjestan da djeluje razarački protiv svoga naroda. Dakle, tu nema domoljublja, riječ je isključivo o koristoljublju!
Obraćaju mi se članovi SDP-a, kao i članovi Možemo – ja im kažem, Peđa Grbin odbija potpisati zahtjev za opoziv Jandrokovića, dakle ucijenjen je i lažno glumi oporbu. Grbin je osobno s Plenkovićem muljao u slučaju Uljanik, a SDP je u nizu slučajeva sprječavao vladavinu prava i štitio korupcionaško pravosuđe. Politička stranka koja razara pravni poredak, jest generator društvene nepravde, a to znači udar na najnezaštićenije – a to su radnici, službenici ili namještenici.
Pred Hrvatskom ne postoji pet puteva koji su ispravni. Postoji samo jedan put, a sve drugo su slijepe ulice.
Taj put se zove vladavina prava i kultura odgovornosti. I vrlo konkretno ću navesti što to u praksi znači. U trenutku kada mi hrvatski građani daju mandat, prvi radni dan će svi šefovi agencija, državnih ustanova i ministarstava podnijeti izviješće što su radili, a što su po zakonu trebali raditi, te će sukladno tom izvješću i stvarnom stanju u njihovim područjima u roku od 14 dana, nakon utvrđivanja činjenica, dobiti rješenje gdje se njihov profesionalni put nastavlja; u toj instituciji, ili će biti procesuirani zbog zlouporaba ili prikrivanja zlouporaba.
Jer, stvar je potpuno jasna. Ako je Zlata Hrvoj-Šipek bila upoznata da je Plenković bio upleten u kriminal i kršenje zakona, i nije ništa poduzela, to se u pravnom rječniku zove nezakoniti utjecaj na pravosuđe i ometanje istrage. Znači, Zlata Hrvoj-Šipek će u Hrvatskoj, u kojoj ću ja donositi odluke, biti procesuirana, kao i Andrija Milkulić ili Davor Božinović.
Za sve one koji kažu da kritiziram bez osnova, upućujem ih na stanje u Hrvatskoj i slučajeve iz Austrije i Njemačke. I, doista, vladavina prava nema alternative.
Hrvatska će biti ili uređena, sređena i uspješna država u kojoj se zakoni poštuju i u kojoj su svi jednaki pred zakonom, ili će biti, kao danas, balkanska močvara, što Hrvatska nikada nije bila, i ne smije biti.
Ja ću, zajedno s dobrim i poštenim hrvatskim ljudima, učiniti sve da Hrvatska bude uređena i uspješna Europska država. To je naša obveza i mi to možemo!
IZVOR :KAROLINA VIDOVIĆ KRIŠTO
