Dok naše društvo zavedeno kolektivnom manijom polako plovi prema sukobu svjetskih razmjera, odlučili smo postaviti 10 do sada nepostavljenih pitanja, koja bi, kada bi šira javnost za njih imala interesa, mogla rasvijetliti put prema miru umjesto prema spirali destrukcije i patnje.
Piše: Sapere Aude
I) Gdje se i kako dogodio propust tolikih razmjera u izraelskoj obrani da je njihova neprobojna granica 7.10.2023. probijena od strane jedne od najradikalnijih terorističkih organizacija na više od 15 mjesta i to primitivnim sredstvima padobrana i paraglajdera? Zašto je, prema izvorima, izraelskoj policiji i vojsci trebalo par sati da odreagiraju na Hamasovo divljanje na njihovom teritoriju?
II) Zašto je američki establišment omogućio financijska sredstva od 6 milijardi dolara Iranu netom prije početka izraelsko-palestinskog sukoba, iako je sada s istim tim Iranom u predratnom stanju?
III) Zašto je Hamasovim liderima osiguran luksuzan boravak u Kataru – jednom od najvećih američkih strateških partnera na Bliskom istoku? Ako se “Hamas mora uništiti”, zašto se napada područje Palestine, uz hrpe civilnih žrtava, dok Hamasovo vodstvo obitava u multimilijunaškim rezidencijama sigurnog Katara?
IV) Zašto mainstream šuti o očitim ulogama američkog establišmenta u potpirivanju sukoba u UKR i ISR
a) u Ukrajini podržavajući i upravljajući pučem iz 2014. godine, slanjem NATO oružja i vojnika u Ukrajinu te posljedičnim najavama ukrajinskog ulaska u NATO, koje su očito bile lažne, odnosno svrsishodne za razbuktavanje sukoba,
b) u Izraelu financirajući više strana uključenih u sukob te držeći svoje vojnike i dalje na tom prostoru, usprkos tome što nijedan svoj rat formalno tamo više ne vode?
V) Zašto se o pandemiji covida, koja je zamrznula svijet te mnoge krucijalne demokratske procese stavila na čekanje, preko noći prestalo pričati kada je započeo ukrajinski rat, na sličan način kako se ovih tjedana većinski prestalo pričati o ukrajinskom ratu nakon što je započeo onaj izraelsko-palestinski?
VI) Stoje li proratni analitičari i akteri i dalje iza svojih prognoza da će Ukrajina zasigurno pobijediti te da ju, stoga, zapad treba novčano podržavati do te pobjede? Ako su u tolikoj mjeri bili u krivu tada, zašto ih sada ponovno slušamo u kontekstu bliskoistočnog sukoba?
VII) Zašto se gotovo ni u jedan mainstream medij nije probila snimka zaposlenika najveće američke investicijske korporacije BlackRock, u kojoj jasno govori da je (ukrajinski) rat “dobar za posao”? Ne bi li takvo priznanje u ovo ratno vrijeme, u kojem postoje mnoge sumnjivi i nepreispitani faktori, trebalo biti na naslovnicama ili barem u pozadini svakog razgovora o ratu?
VIII) Postoji li dovoljno sjemena sumnje o počecima ovih sukoba koja bi ukazivala na prisutnost poznate ratno-političke strategije “wag the dog”, u kojoj se katalizacijom vojnih kriza teži skrenuti fokus javnosti s drugih stvari? Može li se kao jedna od tih drugih stvari smatrati nedavno objelodanjeni ugovor EU komisije i farma-korporacija koji crno na bijelo dokazuje da su efektivnost, sigurnost i dugoročne posljedice covid cjepiva bile potpuno nepoznate kada se kupnja dogovarala, a da su se ona usprkos tome agresivno nametala građanima kroz ucjene, dehumanizacije, uvrede itd.? Može li kao još jedna takva stvar smatrati i novi “Pandemijski ugovor” WHO-a, kojim bi ta naddržavna nelegitimna organizacija dobila pravo na vrhovno odlučivanje u ime država članica tijekom narednih pandemija?
IX) Zašto je mainstream bivšeg predsjednika Trumpa kontinuirano kritizirao kao nekog tko će nas uvesti u svjetski rat, iako je njegov prethodnik zauzeo neslavno mjesto američkog predsjednika tijekom kojeg je na druge države izbačen najveći broj bombi u povijesti, a njegov nasljednik, sudjelujući u 2 velika sukoba (te pritom višestruko odbijajući mirovne rezolucije i prijedloge), uistinu doveo svijet do samog ruba svjetskog rata?
X) Zašto se nitko nije ispričao Trumpu i Orbanu za to što ih se godinama nazivalo fašistima zbog njihovih politika očuvanja državnih granica, a danas isti akteri koji su ih takvima prozivali koriste jednake takve politike? Iz druge perspektive, zašto nitko nije javno adresirao skandaloznu i danas dokazano pogrešnu politiku masovnih migracija koju je EU vodila posljednjih 15 godina?
***
Svaka velika kriza posljednjih godina ima niz zajedničkih nazivnika. Nažalost, današnja (ciljano) podijeljena i umno fragmentirana javnost prvenstveno razmišlja u kolektivno-maničnim okvirima, u kojima se može fokusirati samo na jednu po jednu stvar, nasjedajući tako u svojoj histeriji na prozirne službene narative u koje su se te krize umotale kako bi ih se lakše moglo progutati.
Izvor :Sapere Aude
O blogu Sapere Aude: Sapere Aude je blog nepoznatog autora koji svojevrsna je objava rata prevalentnom nekritičkom mišljenju, nametnutim narativima, banalizmu i dogmatizmu. Riječima F. Nietzschea, razumom ćemo, u ime slobode govora i mišljenja, udarati na sve dogme kako bismo ih prokazali kao šuplje. Preporučujemo vam da posjetite i podržite navedeni blog na kojem možete pronaći još zanimljivih tekstova koji će vas nagnati na kritičko razmišljanje. Sapere Aude- usudimo se znati.
