Zabranitelji slobode – dvostruki standardi na djelu
Opet gledamo isti scenarij. Kada je riječ o domoljubnim simbolima, pjesmama, događajima i inicijativama, odmah kreće lavina zahtjeva za zabranama. Thompsonovi koncerti? Ne smiju. ZDS? Strogo zabranjen. Molitva na Trgu? “Kršenje sekularnosti.” Prvo bijelo polje? “Ustaštvo.” Hod za život? “Nazadnjaštvo.” Braniteljski prosvjedi? “Opasnost za demokraciju.”
Ali zato razni “umjetnički” performansi u režiji ljevičarskih aktivista, manifestacije koje vrijeđaju većinu naroda, jugonostalgični derneci i frljotine usred mjesta koja su najviše stradala u Domovinskom ratu – to se promiče kao sloboda izražavanja i “kultura”.
Mediji pod njihovom palicom redovito zatiru svaki glas koji se usudi iznijeti domoljubni stav. Cenzuriraju knjige, sanitiziraju filmove, brišu simbole i prepravljaju povijest. Ako bi mogli, zabranili bi i ovaka lijevi HDZ, a kamoli druge stranke koje zastupaju nacionalni interes. Njihova “sloboda” znači sloboda samo za njih, dok za većinu vrijede zabrane.
Ironija je potpuna kad one iste koji se dignu u obranu časti Domovine – proglase “zabraniteljima”. Branitelje koji su krvlju izborili slobodu, sada se optužuje da ograničavaju tuđu slobodu, samo zato što im smeta ruganje žrtvi i ismijavanje nacionalnih svetinja.
Dvostruki standard je očit: jedni smiju sve, drugi ne smiju ništa. Oni koji su najviše dali za Hrvatsku sada se pokušava gurnuti u kut, dok se neprijateljima.
Izvor:Macelja Holjevac
crodex.net
