Vijest koja jednostavno traži zastanemo i zapitamo se: Zar je društvo zaista došlo do ove razine ravnodušnosti? Zar je ovo moguće? Je li ova civilizacija zaslužuje svoj nastavak? Imamo li se pravo žaliti na bilo što – što nam se događa i/ili što bi nam se moglo dogoditi? Je li želimo (p)ostati ovakva civilizacija i društvo? Ova i slična pitanja je neophodno uputiti najprije sebi, sebe pokušati odrediti, gdje sam, tko sam, što želim? (od sebe, od svijeta, od života, od Boga). Kršćani znaju što im je činiti, (p)ostati svjetlo zemlje i sol svijeta, ponajprije osobnim svjedočanstvom ljubavi i pažnje prema bližnjemu, inače nam nema pomoći…ni na ovom – ni na onom svijetu.
Poznati 84-godišnji fotograf preminuo je prošlog tjedna usred prometne pariške ulice nakon što je slučajno pao, a prolaznici su ga ignorirali više od devet sati.
Švicarski fotograf René Robert navodno je napustio svoj dom u utorak, 18. siječnja, u 21:30 u svoju rutinsku večernju šetnju užurbanom cestom u središtu Pariza kada je slučajno pao na tlo i nije se mogao ustati, navodi petapixel.com.
Robert je ležao na velikoj hladnoći čak devet sati dok su ga slučajni prolaznici jednostavno ignorirali prije no što je jedan beskućnik, sljedećeg jutra, primijetio nepokretnu figuru na tlu i pozvao hitnu pomoć. Kada je hitna stigla, već je bilo prekasno: Robert je podlegao hladnoći i umro od pothlađivanja (hipotermije).
Robert, koji je rođen 1936. u Fribourgu u Švicarskoj, je bio najpoznatiji po svojim portretima poznatih španjolskih flamenco umjetnika. Navodno je pao na pločnik između trgovine i optičara na Rue de Turbigo, cesti u srcu Pariza, svega cca 5 km od Eiffelovog tornja.
Reakcije širom svijeta
Detalji Robertove smrti izazvali su bijes u Francuskoj i širom svijeta. “Smrt Renéa Roberta, koji je svojom kamerom ovjekovječio sve velike umjetnike flamenca, izaziva našu kolektivnu savjest”, piše španjolsko veleposlanstvo u Nizozemskoj u Tweetu.
Anonimnost u bezobzirnom gradu: vrlo tužna smrt eminentnog fotografa flamenca, Renéa Roberta”, tvita fotograf Richard Baker. “Ignoriran od Parižana noću, pronašao ga beskućnik u zoru. Užasno.”
“Tako smo nepovezani jedni s drugima, tako se bojimo pružiti pomoć, toliko smo uspaničeni perspektivom da smo nekom negdje potrebni”, piše Keila Vall de la Ville, autorica iz New Yorka. “Ovakve priče se događaju svaki dan negdje.”
“Ovo je potpuno šokantno”, kaže britanski fotograf Gavin McMenemy. “Kako se ponašamo prema ljudima oko sebe definira [vrstu] ljudi kakvi smo.”
“U današnje vrijeme u kojem živimo ovo je potpuno neprihvatljivo!” piše portugalski fotograf João Roldão. “Fotograf, ljudsko biće koje je ubila ravnodušnost. Možda trebamo početi paziti na druge i prestati misliti samo na sebe. To su stvari zbog kojih gubim vjeru u svijet.”
“Mnogi ljudi pričaju o strašnoj priči o Renéu Robertu. Ali realnost je takva da je ovo okrutna svakodnevica onih koji žive i umiru na ulici”, piše u tvitu organizacije za mlade beskućnike Olivar Udruge. “Što se događa s nama kao društvom kada se ovakvo nešto može dogoditi? Prevalili smo petinu 21. stoljeća i još uvijek tisuće ljudi spava na ulicama naših gradova. Zašto pristajemo na ovo?…”
Prema dobrotvornoj organizaciji Les Morts de la Rue, 566 beskućnika umrlo je na ulicama Francuske 2018., uključujući više od 100 samo u Parizu.
