Reakcija Sandre Benčić na otkazivanje sastanka hrvatskog ministra obrane sa svojim crnogorskim kolegom bi se mogla definirati ovako.
Ne smeta Sandri to što crnogorski ministar relativizira, štoviše opravdava agresiju na Hrvatsku, nju smeta, kako smo imali prilike vidjeti te zaključiti, eventualna jača reakcija hrvatske strane na takvo ponašanje, piše odvjetnik Davorin Karačić na svom Facebooku
Ne lažimo se, cijela politička struktura, ideja i kadrovi njezine organizacije bi, barem oni koji su tada imali dovoljno godina, kao i roditelji mlađih kadrova, podržali ili bi se i pridružili agresorima samo da je agresorima bolje išlo, odnosno da su bili sigurni da će “osloboditelji” komotno ući u Zagreb, Split ili Rijeku.
I taj podatak dokazuje koliku su snagu i volju pokazali hrvatski branitelji, jer ne samo da su ispred a protiv sebe imali srpsku vojsku, nego su iza sebe imali barem 25% stanovništva koje je glumilo da je za Hrvatsku a bili su spremni podčiniti se agresoru.
Taj duh i volja su bili toliki da su svi ti kvislinzi bili smrtno usrani od straha od hrvatskih branitelja, a da duha i volje nije bilo, gledali bi mnoge ličnosti iz “opozicije” kako formiraju neke nove partizanske oslobodilačke odrede krećući se iza repova srpske oklopne konjice, željni novih stanova i pozicija baš kao i njihovi što krvni, što duhovni preci 1945, kad su tramvajski džepari ili birtijski skupljači nepopušenih čikova kao i ispijači nepopijenih čaša, uklopljeni u vojsku koja je narod oslobađala njihovih života i imovine, postojali sveučilišni profesori ili ravnatelji ustanova.
Oni se za hrvatske interese i hrvatski narod mogu brinuti jedino onako kako bi se vuk brinuo za povjerene mu ovce.
