Saborski zastupnik Mosta Nino Raspudić osvrnuo se na izjavu predsjednika Republike Zorana Milanovića o tome da “Hrvatska neće podržati završnu deklaraciju NATO-a jer dio članica tog Saveza ne želi da se u njoj spomenu Daytonski sporazum i konstitutivni narodi u BiH”.
Raspudić je za N1 rekao kako “ovo nije prvi put da se zaobilazi spominjanje Daytona”.
“Dayton je međunarodni mirovni sporazum koji je veliko postignuće jer je okončao jedan strašan rat i Hrvatska je supotpisnik i njegov jamac. Kad se u mnogočemu mijenjao od visokih predstavnika i dokidala su se prava Hrvata, Hrvatska je stajala sa strane i provodila jednu kukavičku nepolitiku. Strahuje od svake packe i miga koji dolazi iz Berlina i iz Bruxellesa”, odgovorio je Raspudić.
Pojašnjavajući što to znači kada nema stvarnih predstavnika Hrvata u tijelima vlasti u BiH, dovoljno ukazuje situacija u vezi Pelješkog mosta.
“Tada se htjelo tužiti Hrvatsku i zaustaviti gradnju pa smo se našli u situaciji da Dodik ulaže veto”, rekao je Raspudić.
Raspudić: Pejčinović Burić provodi antihrvatsku politiku
Oštro je govorio o glavnoj tajnici Vijeća Europe Mariji Pejčinović Burić za koju je rekao da “provodi antihrvatsku politiku, politiku dokidanja konstitutivnosti naroda u BiH, što je temelj Daytona”.
Osvrnuo se i na ponašanje premijera Andreja Plenkovića te ministra vanjskih i europskih poslova Gordana Grlića Radmana za koje je rekao da “ne sumnja kako su oni spremni pomoći Hrvatima u BiH, ali nisu spremni napraviti ništa čime bi se zamjerili Berlinu ili Europskoj uniji”.
“Plenkovićeva politika ne smije prijeći crtu zamjeranja onoga što trenutno gura njemačka vanjska politika koja je dominantna u EU-u”, naglasio je Raspudić.
Na upit o tome je li Most benevolentan prema Milanoviću, odgovorio je kako će pohvaliti ono što je za pohvaliti.
“Ovim potezom pokazao je da je njegova politika prema BiH konkretna… Ovaj potez nije bio samo u korist Hrvata, nego i mira i sigurnosti BiH u cjelini. Ako bude razloga za kritike, kudit ćemo ga”, rekao je.
Govorio je i o paradoksalnosti predsjedničke figure u Hrvatskoj jer s jedne strane predsjednik ima jak legitimitet s obzirom na to da ga izravno biraju građani, a s druge strane njegove ovlasti su vrlo ograničene.
Raspudić je na kraju naglasio kako se “dugoročno zalaže ili za povećanje ovlasti predsjednika Republike ili za promjenu načina izbora, u smislu da se bira u parlamentu”, a on osobno skloniji je za povećanje ovlasti.
