Josip Manolić je prije tri dana na svoj vlastiti zahtjev, pri punoj svijesti o kojoj svjedoče nazočni tom činu, pozvao svećenika, ispovjedio se, pokajao se za svoje grijehe i dobio odrješenje grijeha.
Prvorazredan je to čin obraćenja i povratka svojim kršćanskim korijenima. U mladosti je kršten, pričešćen i krizman u sakramentima Katoličke crkve.
Je li ta klica vjere danas procvjetala punim sjajem ili je u pitanju nešto drugo?
O životu i nedjelima Josipa Manolića tijekom njegovih životnih zabluda u ‘bespućima povijesti’ pisat će netko drugi. Obred ispovijedi obavio je monsinjor Zvonimir Sekelj, kanonik Prvostolnog kaptola Zagrebačkog, uz nekoliko svjedoka koji ne žele biti izloženi javnosti.
Izgleda kako se jedan od najistaknutijih živih pripadnika komunističke vrhuške u Hrvatskoj vratio se vjeri otaca.
Zbog čega ovo pišem?
Moj djed po ocu, Ivan Granić, bio je časnik vojske NDH, i Domobranstva i Ustaške vojnice, a zadnji put su ga suborci, kao i njegov vlastiti brat, stric moga oca, vidjeli u kolonama smrti Križnog puta u okolici Bjelovara. Upravo je Bjelovar s okolnim područjem bio jedno od najtragičnijih postaja Križnoga puta, mjesto strašnih likvidacija bivših pripadnika hrvatske vojske, poput šume Lug i slično.
Načelnik OZNA-e za grad Bijelovar bio je upravo major Josip Manolić. OZNA je, između ostalih, bila zadužena za likvidacije pripadnika ‘neprijateljske vojske’, u stvarnosti na smrt izgladnjelih ljudi, koji su tjednima prije toga bili razoružani, a II svjetski rat već završio.
Ja se danas s puno vjere i optimizma u predbožićnom ozračju oslanjam i vjerujem u Božje čudo!
Izvor: Ivica Granić
