Dok sada svjedočimo ratnohuškačkoj kampanji bošnjačkih lidera prema Hrvatima te čujemo optužbe o Hrvatima kao ”fašistima” dok se vrlo često Bošnjaci pozivaju na antifašizam , zaboravlja se da su muslimani u vrijeme NDH prihvatili hrvatsku državu kao svoju, kao ”državu svojih hrvatskih korijena”, i da su u njoj aktivno sudjelovali u svim njezinim sastavnicama od njezina nastanka do njezina gušenja.
U vrijeme NDH većina muslimana iz BiH smatrali su se Hrvatima islamske vjeroispovijesti. Velika većina muslimana je s radošću i ohrabrenjem prihvatila s Nezavisnu Državu Hrvatsku kao svoju državu koja će ih obraniti od srpskoga zuluma. Bili su “cvijet hrvatskoga naroda” . Obožavali su čelništvo obnovljene hrvatske državnosti i aktivno sudjelovali na najvišim političkim i vojnim dužnostima.
Zanimljivo je spomenuti da je i prvi zapovjednik ustaške Crne legije bio musliman Bećir Lokmić te da su muslimani u početku bili većina pripadnika ustaške Crne legije.
Važniji položaji koje su muslimani u NDH zauzimali
Dr. Osmanbeg i dr. Džaferbeg Kulenović bili su dopredsjednici Hrvatske državne vlade, a ing. Hilmija Bešlagić, dr. Mehmed Alajbegović i dr. Meho Mehičić njezini podvladonosci. Asim Ugljen bio je predsjednik Vrhovnog suda NDH. Ademaga Mešić bio je doglavnik, a prof. Alija Šuljak (HSS) poglavni pobočnik u Glavnom ustaškom stanu, uz druge više ustaške dužnostnike Dr. Ismetbeg Gavran Kapetanović bio je drugi dopredsjednik Hrvatskog državnog sabora i veliki župan Vrhbosne (Sarajevo), Avdo Abdulah Ferizbegović veliki župan Velike župe Usora i Soli u Tuzli, Husein Alić veliki župan Velike župe Sana i Luka u Banjoj Luci, a Mesud Kulenović (HSS) saborski bilježnik, dok su ukupno 15 Hrvata muslimana bili članovi Hrvatskog državnog sabora. Prof. Hasan Šuljak (HSS) bio je hrvatski poslanik u Budimpešti, a dr. Salih Baljić obći poslanik u Ljubljani. Dvadesetak Hrvata muslimana bili su viši častnici Hrvatskih oružanih snaga, među njima i trojica krilnici (Salih Alikadić, Junuz Ajanović i Muhamedbeg Hromić). Tu su još bili:
-zapovjednik Bećir Lokmić (Crna legija, da nije rano poginuo, bio bi vjerojatno glavni zapovjednik hrvatske vojske. Uz Francetića najsposobniji i najdarovitiji bojovnik hrvatske ustaške dobrovoljačke vojnice), zatim zapovjednik Ibrahim Pjanić, zapovjednik Mehmed Riđanović, zapovjednik Muhamed Hadžiefendić, pukovnik-muftija Akif Handžić (Poglavnikova vojnica, omiljena osoba iz Poglavnikovog osobnog kruga).
Nadalje, sredbotvorba proustaške vlasti na području BiH je takva da je gotovo sva u rukama Bošnjaka. A i nakon završetka rata, uz Hrvate postoje u BiH dvije ustaške skupine Bošnjaka pod zapovjedništvom Sićaje u Rami i Rame Bibera u Sarajevskoj skupini. Ne treba zaboraviti niti druge vojne jedinice, razne muslimanske vojnice, koje su također bile na strani ustaške NDH, a kojima su zapovijedali pukovnik Avdaga Hasić u Kladnju, pukovnik Ibrahim Pirić-Pjanić u Posavini, U Konjicu Kusturica, u Bjelimićima Šemso Šurković, u Srebrenici Bektašević, u Tuzli Topčić, u Sandžaku Pačariz, zatim tu su još Krupa, Novi, Bihać, Priedor, Banja Luka, itd.
Sveučilištni profesor Hamdija Kreševljaković bio je član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, predstojnik Zavoda za liečničku lučbu prof. Ibrahim Ruždić, a drugi brojni Hrvati muslimani izticali su se u hrvatskom javnom životu (na pr. književnici prof. Alija Nametak, Salih Alić i Enver Čolaković, ravnatelj kazališta u Sarajevu Ahmed Muradbegović, ter slavni zabavni glasbenik Meho Sefić).
Odnos islamskih prvaka prema Nezavisnoj Državi Hrvatskoj
Islamski vjerski starješina – reis-ul-ulema Fehim Spaho iztakao se u iznašanju četničkih množtvenih zlodjela protiv Hrvata muslimana. Zagrebački muftija Ismet ef. Muftić bio je u travnju 1941.član privriemenog Hrvatskog državnog vodstva (umorili su ga partizani g. 1945.). Abdulah Čamo bio je imenovan prvim domobranskim muftijom. Tu je pukovnik-muftija Akif Handžić. Zamjenik reis-ul-ulema, ustaški pukovnik dr. Mehmed Ridžanović zastupao je Islamsku vjersku zajednicu u brojnim svečanim nastupima u NDH, a izaslanstvo muslimanskog visokog svećenstva izdalo je u ožujku g. 1945.izjavu u prilog Nezavisne Države Hrvatske. Sbog toga su brojni muslimanski svećenici bili osuđeni na smrt i zatvoreni nakon partizanskog zaposjednuća NDH.
Pavelić je godine 1941., prilikom odluke o izgradnji džamije u Zagrebu rekao:
,,Ovaj hram umjetnosti nosi na sebi žig robovanja, jer se zove imenom >>kralja oslobodioca”. Ja ne mogu ovaj žig dostojnije izbrisati, nego da iz ovog hrama učinim džamiju. Zašto? Zato, jer je muslimana u Srbiji nestalo onda, kada je srušena zadnja džamija. Kao znak da ih u hrvatskom narodu ne će nestati, postavlja se u glavni grad njihova džamija. Muslimanska krv naših muslimana je hrvatska krv. Muslimanska vjera je dakle hrvatska vjera, jer su u našoj zemlji njeni pripadnici hrvatski sinovi !!! ”
Zanimljiv je podatak kako je u vrijeme izgradnje džamije u Zagrebu napravljeno istraživanje od Hazima Šabanovića, pod naslovom ,,Od Sultan Fatihove Džamije u Ustikoliji do Poglavnikove džamije u Zagrebu”. Prema piscu u godini 1942. u NDH je bilo ukupno 1173 džamije.
Iako su ih Srbi u XX. stoljeću ubijali i progonili a Hrvati nekoliko puta spasili, svoje geopolitičke ciljeve Bošnjaci su usmjerili prema malobrojnijim Hrvatima, nadajući se da će usred Europe osnovati svoju muslimansku državicu.
