Profesori, sjetite se da ste produžena Marijina ruka. Iz škole se ne sjećam većine gradiva koje smo učili, iako sam bila odličan učenik. Ne sjećam se odjeće koju sam nosila niti svojih bilježnica. Sjećam se, međutim, da nas je učitelj, dok je prolazio redovima i provjeravao naš pravopis, uvijek mazio po glavicama, ne bi li nam malo olakšao teški zadatak.
Nikada nijednoga od nas nije ponizio ili nam rekao da smo nesposobni. Nije nas dijelio na klase, a bilo nas je bez domova, bez oba ili jednog roditelja. Umjesto četvorki dijelio je male petice. Kada sam čula vijest o njegovoj smrti, nisam se sjetila slova koja nas je naučio, niti matematike, niti prirode. Sjetila sam se kako je bio dobar prema nama i molila dragog Boga da mu to uračuna u pravednost.
Ljubav nikad ne prestaje.
Prorokovanja? Uminut će.
Jezici? Umuknut će.
Spoznanje? Uminut će (1 Korinćanima, 13,8).
Slova nas je mogao naučiti bilo tko, čak i aplikacija. Naše znanje je krhko. Naučili bismo, pa zaboravljali. Ljubav s kojom su nam prenesena slova, matematika i priroda – ostala je. Ljubav nikad ne prestaje.
Dragi učitelji, nastavnici, profesori, svi vi kojima je posao odnosno poziv prenositi znanje učenicima, u novoj godini umjesto školskog zvona želim da našim hodnicima i učionicama zvoni ljubav. Želim da se u svakodnevnom radu sjetite da je učenik ispred vas, vaš zagovornik i molitelj, da će ta malena glavica jednog dana izrasti u čovjeka ili ženu zahvaljujući i vama. Sjetite se da ste produžena Marijina ruka, da ste i vi također otac i majka djetetu koje susrećete u učionici.
Profesori, kada naiđete na jedan jako oštar, neposlušan, devijantan trn u svojoj učionici, sjetite se da je ta pametna glava neiskorištena u svim svojim talentima, da se jako dosađuje ili da jako pati i zato radi nered. Učinite s njom ono što je Gospa učinila sa mnom. Dovela me u Međugorje, u prvu klupu i zaposlila me činiti dobro. Energija koju djeca imaju, pogotovo ona nestašna, neprocjenjiva je. Dovoljno razumijevanja i ljubavi tu energiju okrenut će na dobro jednostavnim zadacima pomaganja učitelju ili nastavniku.
Na kraju vam želim da budete idući sveti Ivan Bosco ili sveti Filip Neri, da vas se djeca sjete dugo nakon što napuste školu, da vaše riječi nade, potpore i ljubavi odzvanjaju dugo u malim glavicama kao pozadinski zvuk njihovih života.
Želim vam ne malu, nego veliku peticu u školi života!
