Hrvatska obala – stoljećima čuvana kao dragulj i svetinja – danas se prodaje strancima kao jeftina roba na pazaru. Djedovine, kamene kuće, maslinici i komadi raja uz more, koje su naši preci gradili u znoju, postali su investicije za one koji ovdje ne traže mir, nego zabavu bez granica.
Posljednji alarm dolazi iz Igrana, malog mjesta pored Makarske, gdje su Poljaci, novi vlasnici kuća uz more, mjesecima izazivali bijes mještana. Prema riječima stanovnika, danima se drogiraju, opijaju i prave nered, a galama i incidenti postali su svakodnevica. Kap koja je prelila čašu bila je nedavna tragedija – fizički napad na starijeg čovjeka koji je ubrzo preminuo.
Bijes mještana sada vrije, a među njima se čuju i pozivi na oružje.
No, koliko god ovaj slučaj bio šokantan, istina je još gorča. Do ovoga nas nije doveo samo jedan nasilni čin – nego desetljeća sustavne prodaje svega što je vrijedno, uz blagoslov politike, medija i šutljive većine. Dok mladi Hrvati odlaze u Irsku, Njemačku i dalje, prepuštamo svoje poslove – stvarne i izmišljene – stranim radnicima. Dok se zadnji brod s domaćim ribarima gubi na horizontu, apartmanske agencije strancima nude “autentični hrvatski odmor” u kućama koje više nisu naše.
Kad nastanu problemi – svi se čude. Kad nam ulice postanu neprepoznatljive, kad nestane mira, svi glume iznenađenje. Ali istina je da smo svoj mir, dostojanstvo i vlasništvo prodali dobrovoljno – za šaku eura i lažni osjećaj “napretka”.
Ovo nije samo priča o Igranima. Ovo je priča o cijeloj Hrvatskoj – zemlji koja se hvali svojom ljepotom, ali nije spremna ni sposobna je čuvati. Možda je vrijeme da se pogledamo u ogledalo i priznamo: ovako lijepu i bogatu zemlju nismo znali ni sačuvati ni zaslužiti.
Jer narod koji proda djedovinu i šutke gleda kako mu se gasi svjetlo na obali – ubrzo će shvatiti da je prodao i sebe.
Izvor: Marin Vlahović
