Lipik početkom listopada bio djelomično, a potom pred kraj studenog gotovo potpuno okupiran. Borbe za Lipik bile su teške i krvave a braneći svoj grad od neprijatelja poginula su čak četiri zapovjednika obrane: Marijan Žunić, Zdravko Mance, Berislav Ivošević i Ibrahim Abushaala Gadafi.
Jedan od zapovjednika, lipički zet Ibrahim Abushaala Gadafi bio je strah i trepet za četnike. Bio je neustrašiv, kažu njegovi suborci. Strašan borac koji se ničega nije bojao. Stručnjak za gerilsko ratovanje. Lipik, grad u koji je doselio iz rodne Libije, smatrao je svojim. Braniti ga od agresora bila mu je dužnost, srcem je krenuo zaustaviti neprijatelja koji je planirao da ga uništi, razori i osvoji.
– Bio je jako hrabar. Priključio se obrani odmah na početku. Njegovo znanje i iskustvo davalo nam je određenu sigurnost. Mi smo u to vrijeme bili goloruki, samoorganizirani. Morali smo doći do oružja kako smo znali i umjeli, morali smo brzo učit, a on je bio taj uz kojeg smo se osjećali sigurno – ispričao je svojedobno Vinko Dolić, Gadafijev suborac.
Ibrahim Abushaala Gadafi rodio se 1955. u Libiji, po zanimanju je bio medicinski tehničar, ali je kao vojnik u domovini sedam godina služio vojsku i sudjelovao u Libijsko-čadskom ratu. U slobodno vrijeme bavio se boksom.
Svoju nevjenčanu suprugu, Hrvaticu Zoricu Jurki upoznao je u Libiji gdje je ona osam godina radila kao medicinska sestra. Nakon što se ona vratila u Hrvatsku i on je došao za njom. Prije Domovinskog rata živio je u Lipiku u Ulici Petra Svačića 11, a Lipičani su ga prozvali Gadafi – prema dugogodišnjem predsjedniku Libije, pukovniku Muameru Gadafiju. Među Lipičanima je još bio poznat i pod nadimkom Martin.
Četnici su znali da postoji neki Libijac, da je strašno opasan i da je na hrvatskoj strani.
– Samo njegovo postojanje je dosta psihološki djelovalo na njih. Da su oni tada znali koliko smo mi bili malobrojni. A svaki dan smo imali bliske susrete s četnicima. Jedan od žešćih napada je bio baš tog 28. studenog kad je Gadafi i poginuo – prisjetio se Dolić.
28. studenog vodile su se bitke po cijelom Lipiku. Gadafi je usred borbi izašao je iz zaklona i zaklonjen iza električnog stupa ispalio je tromblon na neprijatelja. Tada se vratio u zaklon po novi tromblon. Prilikom istovjetnog pokušaja, izašavši iza električnog stupa, bio je pogođen metkom na mjestu gdje se spaja pancirka. Samo je kleknuo i izustio svoje posljednje riječi ‘Nemam nogu, ja gotov!’ i poljubio privjesak na lančiću.
Nakon osvajanja Crkvene ulice neprijatelj je na svojoj televiziji prikazao tijela Gadafija i, također tog dana, poginulog hrvatskog branitelja Branka Marinčića – Đinca, uz komentar da je to libijski plaćenik. Kamera je cijelo vrijeme, pogrešno, zumirala Marinčića. Lipičani su dobro znali da Gadafi nije bio libijski plaćenik, nego istinski domoljub i branitelj grada u koji je doselio i kojeg je zavolio.
Trećina Lipika nikada nije pala u ruke okupatora, 6. prosinca 1991. kada su branitelji oslobodili okupirane dijelove Lipika tijelo Gadafija pronađeno je na groblju.
Nakon obdukcije i identifikacije Gadafijevog tijela u Zagrebu, obavljen je posmrtni obred prema islamskim običajima koji je predvodio dugogodišnji muftija Islamske zajednice u Hrvatskoj Šefko ef. Omerbašić. Tijelo Ibrahima Abushaale prevezeno je u Libiju gdje je sahranjen u rodnoj Misrati. Posmrtno je unaprijeđen u čin bojnika hrvatske vojske.
